Priča iz Kaknja: Ulfeta živi od 140 KM mjesečno, a njena jedina želja će vas rasplakati

U selu Slivnice, nedaleko od Kaknja, živi Ulfeta Neimarlija, žena čiji je život obilježen teškim iskustvima i dugogodišnjom šutnjom koja je boljela više od riječi. Iza sebe je ostavila brak ispunjen patnjom, a nakon svega što je prošla, donijela je hrabru odluku da ode i započne iznova, koliko god to bilo teško.

Vratila se u staru očevu kuću, građenu od ćerpiča, godinama zapuštenu i skoro neuslovnu za život. Uz pomoć dobrih ljudi, uspjela je osposobiti jednu prostoriju u kojoj danas boravi. Ipak, kuća je daleko od sigurnog doma, potrebni su ozbiljni radovi, adaptacija i renoviranje kako bi ona i njen sin imali osnovne uslove za dostojanstven život.

Ulfeta je majka dvoje djece. Kćerka je zasnovala svoju porodicu, dok sin Meho živi s njom. Kako bi preživjeli, Meho povremeno radi na dnevnicu, samo da bi mogao sebi priuštiti nešto hrane. Njihova svakodnevica svedena je na puko preživljavanje.

Jedini siguran prihod u domaćinstvu je boračka penzija od 140 KM, od koje, kako kaže, zavisi sve. Uprkos teškoj situaciji, njene želje su skromne, sanja o jednom tepihu za dnevni boravak i osnovnim stvarima koje bi joj olakšale život.

„Nemam soli, nemam praška, sve skupo, pomalo razvlačim. Meni je bitno da nisam u mraku, ne može drugačije, nema to nidokle, ali ja kažem, hvala Bogu, ne valja samo kukati. Meni dođe jadnoj samo da plačem, ne mogu više, nemam zdravlja, što je najvažnije“, kroz suze je, između ostalog, rekla Ulfeta, piše Hayat.ba.