Prava cijena skidanja sankcija: Ko je platio američki oprost Dodiku i šta RS daje zauzvrat

U javnosti se podsjeća i na činjenicu da se sankcije nisu odnosile isključivo na političke stavove ili nacionalna pitanja, već i na navode o kriminalu i korupciji.

Pitanje cijene skidanja američkih sankcija s Milorada Dodika, članova njegove porodice i bliskih saradnika sve češće se postavlja u javnosti, ali bez jasnih odgovora o tome ko je platio i kojim sredstvima. U fokusu rasprave nije samo novac, već i mogući politički i ekonomski ustupci koji bi tek mogli doći na naplatu.

Prema tvrdnjama opozicionih političara i ekonomskih analitičara, uklanjanje sankcija nije moglo biti rezultat ličnih sredstava. Poslanik SDS-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Mladen Bosić tvrdi da se ne radi o novcu zarađenom kroz predsjedničku platu, već o znatno većim iznosima.

„Sigurno nije novcem iz džepa Milorada Dodika koji je zaradio od predsjedničke plate“, kaže Bosić, navodeći da je riječ o velikoj količini novca koja je išla preko lobističkih kuća. Sličan stav iznosi i ekonomska analitičarka Svetlana Cenić, koja smatra da su troškove lobiranja snosili građani.

„Najtragičnije je što pojedinac napravi problem, to košta čitavu naciju, a onda daj još novca da otklonimo taj problem. To svijet vidio nije“, poručuje Cenić.

U raspravama se ne spominju samo finansijski troškovi, već i politički potezi koji su uslijedili. U javnosti se postavlja pitanje da li su ustupci već započeli kroz donošenje ili povlačenje zakona, kao i kroz promjene u strateškim opredjeljenjima Republike Srpske.

Mladen Bosić podsjeća da ponude nisu novost. „Milorad Dodik je i prije svega ovoga nudio prirodna dobra Amerikancima u zamjenu za podršku“, tvrdi Bosić, dodajući da se eventualni pritisci ne vrše na pojedinca, već na Republiku Srpsku.

U tom kontekstu posebno se spominje sastanak Željke Cvijanović s otpravnikom poslova Sjedinjenih Američkih Država u BiH, na kojem su, prema dostupnim informacijama, teme bile južna interkonekcija i energetski projekti, kao i angažman američkih kompanija u energetskom, rudarskom i putnom sektoru. Takvi razgovori u javnosti se tumače kao signal udaljavanja od dosadašnjih partnera, uključujući ruske i kineske kompanije.

Kolika bi mogla biti cijena takvih zaokreta, ostaje nepoznato, posebno u kontekstu ugovora koje je Vlada Republike Srpske ranije potpisivala, a čiji sadržaj nikada nije u potpunosti objavljen. Upravo na to upozorava i Svetlana Cenić, koristeći ironiju da opiše položaj u kojem se Republika Srpska nalazi.

„Davno sam ja predložila da objavimo rat Njemačkoj, predamo se odmah i završimo priču. Ili možda Americi. To je jedina naša šansa“, kaže Cenić, dodajući i poslovicu „budali i more do koljena“.

Politički analitičar i novinar iz Beograda Zoran Ostojić tvrdi da su ključne informacije o postignutim dogovorima poznate vrlo uskom krugu ljudi. „O tome najviše znaju dvije gospođe koje su bile u Vašingtonu, a jedna je bila pod sankcijama koje su joj skinute da bi mogla doći od aerodroma do zgrade u kojoj su održani sastanci“, navodi Ostojić.

On dodaje da nije upoznat s detaljima dogovora, ali smatra da se radi o procesu koji može imati dalekosežne posljedice. „Da li to ima veze sa Zakonom o državnoj imovini, sa imenovanjem glavnog pregovarača ili sa članstvom BiH u NATO, vidjećemo vrlo brzo.

Biće jako zanimljivo“, zaključuje Ostojić. U javnosti se podsjeća i na činjenicu da se sankcije nisu odnosile isključivo na političke stavove ili nacionalna pitanja, već i na navode o kriminalu i korupciji.

Upravo ti razlozi, prema dostupnim informacijama, bili su dio obrazloženja američke administracije prilikom uvođenja sankcija. Koliko će se ti argumenti ponovo pojaviti i kakve će posljedice imati eventualni novi politički potezi, ostaje otvoreno pitanje, posebno u kontekstu tvrdnje da je mnogo lakše vratiti se na američku crnu listu nego s nje biti skinut.