Živjeti u BiH – Jedan hljeb, tri različite cijene: “Pola dana provedem obilazeći prodavnice”

Na potrošačima je da biraju proizvod po nižoj cijeni. To je jedini način da utiču na formiranje cijena, jer ih od apetita trgovaca država ne može zaštititi.

U bilo kojem dijelu naše države, isti proizvod može imati potpuno različite cijene u različitim trgovinama, pa čak i ako se nalaze jedna pored druge. Trgovci to pravdaju, a ekonomisti objašnjavaju slobodnim formiranjem cijena.

Ruka ruku mije, a sit gladnog ne razumije. Uvijek prijemčivo u svakom životnom ciklusu.

Troškovi prehrane četveročlane porodice od 2020. godine povećali su se za oko 550 KM i sada iznose 1.280 KM – otprilike koliko iznosi i prosječna plata. Porodica u kojoj radi samo jedan član primorana je čitav kućni budžet potrošiti na hranu ili, nakon plaćanja režija, reducirati potrošnju osnovnih namirnica.

Adila Muharemović kaže da pola dana provede obilazeći radnje. Velika je razlika od objekta do objekta, ne znam zbog čega je to tako, kaže nam.

I Semir Spahić obilazi trgovine. Kaže kako ne kupuje na prvu, jer su cijene različite.

Kemal Softić smatra da je to pljačka i da je neophodno kupovati tamo gdje je jeftinije. Ne želim čokoladu da plaćam deset maraka i ne želim da me reketiraju, rekao nam je Kemal Softić.

Većina građana obilazi trgovine i to iziskuje jako puno vremena. Ekonomista Igor Gavran tvrdi da cijene hrane u BiH nisu određene stvarnim troškovima proizvodnje, već maksimalnim iznosom koji potrošači mogu platiti kako bi se ostvario najveći profit.

Iz toga vidimo da ekonomski razlozi nisu uvijek opravdanje i da se vrlo često politika cijena vodi nekim drugim faktorima, ističe Gavran. U distributivnom lancu, koji uključuje sve one trgovce koji kupe pa preprodaju robu za neku regiju, za neku zemlju, pa za određeni dio u nekoj zemlji, za neku opštinu i onda distribuiraju do manjeg trgovca od kojeg krajnji potrošač tu robu kupuje, vidi da su svi povećali svoje marže za određeni postotak, što je dovelo do eksplozije cijena na policama.

Mali trgovci, mali proizvođači, nemaju razvijenu pregovaračku moć i sasvim je normalno da ne dobijaju date proizvode koje stavljaju na rafe po nekim izuzetnim cijenama koje bi im davale određenu konkurenciju, kaže ekonomista Admir Čavalić. Saglasni su svi da je došlo do rasta troškova proizvodnje, ali ona nije ni približno proporcionalna rastu cijena osnovnih namirnica.

Razlika je često drastična. Ono što je ključno nije to da li se cijena određenog proizvoda razlikuje u dvije trgovine, nego koja je realna cijena tog proizvoda, koja bi bila realna cijena kao odraz njegovih troškova i razumne mjere profita u odnosu na onu koju stvarno vidimo na polici i koju stvarno plaćamo, pojašnjava Gavran i dodaje kako je to, zapravo, i najveći problem.

U tim slučajevima različite cijene između trgovina mogu značiti razlike između onoga čija cijena jeste relativno opravdana i onoga čija je cijena potpuno neopravdana, odnosno nerazumno povećana, zaključuje Gavran. Bilo je tu različitih, ekonomisti kažu, kozmetičkih pokušaja da se nešto promijeni.

Gordana Bulić iz Udruženja potrošača smatra da je na potrošačima da izaberu gdje će i kako da kupuju. Svaki ponuđač formira cijene prema uslovima ponude i tražnje.

Ko mora, traži. Na potrošačima je da biraju proizvod po nižoj cijeni, da ga kupe u trgovini gdje mu je cijena niža!

Cijene hrane i drugih namirnica su u proteklih deset godina u svijetu porasle za 20-ak posto, dok su građani BiH izloženi povećanju cijena od 100 do 400 posto. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je, na prijedlog Ministarstva trgovine, donijela Odluku o mjerama neposredne kontrole cijena od 1. 1. do 1. 3. 2026, kojom se produžava mjera zaključanih cijena osnovnih prehrambenih i higijenskih namirnica.

Odlukom je obuhvaćen spisak od 63 proizvoda, uz određene korekcije u skladu sa aktuelnim kretanjima na tržištu.