Stiže naplata? – Arbitraže mogu koštati vlasti Republike Srpske više od milijardu evra

Vlastima Republike Srpske danas ističe rok da postignu dogovor sa Elektrogospodarstvom Slovenije o poravnanju duga za Rudnik i Termoelektranu Ugljevik. Budžet Republike Srpske suočen je s ozbiljnim pritiscima, jer su u toku ili prijete tri međunarodne arbitraže čija bi ukupna vrijednost mogla premašiti milijardu evra.Pored poznatog slučaja Viadukt, čiji je dug plaćen prošle godine u iznosu od 51 milion evra i šest miliona dolara, na vrata kucaju i ostali sporovi. Među njima je onaj koji se odnosi na RiTE Ugljevik i na 372 miliona KM po arbitraži u Beogradu i dodatnih 770 miliona evra s kamatama u postupku pred ICSID‑om u Washingtonu.Na dnevnom redu je i tužba Elektroprivrede Hrvatske za TE Gacko koja je teška 200 miliona maraka. Listu problema zatvara predarbitražni spor za vjetropark Trusina koji je procijenjen na 204 miliona KM.Vlastima Republike Srpske danas ističe rok za dogovor sa Elektrogospodarstvom Slovenije (EGS) o poravnanju duga za RiTE Ugljevik. U suprotnom, arbitraža pred ICSID‑om mogla bi biti nastavljena i okončana presudom u korist slovenačke strane.EGS je investirao još u vrijeme bivše SFRJ u izgradnju Rudnika i Termoelektrane Ugljevik, uz dogovor da dobije dio proizvedene električne energije. Isporuke su prekinute početkom rata, a spor traje više od 30 godina.Iako je tužba formalno protiv BiH (ICSID vodi postupke samo protiv država), ona proizlazi iz neizmirenih obaveza Republike Srpske. U ranijem arbitražnom postupku u Beogradu, RiTE Ugljevik je već obavezan da slovenačkoj strani isplati oko 190 miliona evra za neisporučenu struju i kamate.Predsjednik SDS-a i profesor Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci Branko Blanuša kaže kako agonija RiTE Ugljevik traje godinama zato što pravna država ne funkcioniše. On upozorava da su štete u Ugljeviku, nastale nestručnim i neodgovornim radom, nemjerljive.Umjesto da istražni organi utvrde odgovornost za štetu veću od 300 miliona KM, zatvoreni krug pljačke i izvlačenja novca u privatne džepove predstavlja se kao uspjeh. Niko ne objašnjava zašto je strateški resurs poklonjen, energetska stabilnost ugrožena, a infrastruktura uništena da bi se isti taj resurs vraćao za 240 miliona KM Comsaru i Rašidu Serdarovu, naglasio je Blanuša.Zagrebačka firma Kermas energija, većinski vlasnik nevesinjskog preduzeća Eol prvi, kojem je Vlada RS-a 2012. dodijelila koncesiju za izgradnju vjetroparka Trusina, prijetila je međunarodnom arbitražom i traženjem najmanje 102 miliona evra odštete. Investitor tvrdi da mu je entitetska Vlada 2019. nezakonito oduzela koncesiju.Projekat nikada nije počeo zato što investitor nije dostavio bankarsku garanciju, navodeći ukidanje podsticaja za proizvodnju električne energije. Ipak, početkom februara 2025. godine Kermas energija poslala je opomenu pred arbitražni spor Savjetu ministara BiH, s rokom za dogovor od šest mjeseci.Poslanik liste Za pravdu i red u Narodnoj skupštini Republike Srpske Zagorka Grahovac kaže za Oslobođenje da odgovornost za spor snosi bivši ministar energetike Željko Kovačević koji je 2014. potpisao aneks ugovora firmi omogućivši joj pravo na podsticaje. Grahovac sugeriše da bi slučaj mogao biti unaprijed izrežiran radi ličnog bogaćenja funkcionera na štetu građana RS-a.Budžet Republike Srpske nije samo pod pritiskom, već je u ozbiljnom sistemskom riziku. Taj rizik nije posljedica spoljašnjih okolnosti, već niza loših odluka, potpisanih ugovora bez pokrića i političkog avanturizma u kojem se nije razmišljalo o posljedicama.Danas govorimo o potencijalnim obavezama koje zbirno prelaze dvije milijarde maraka, kazala je Grahovac. To nisu, kaže ona, orijentacione procjene, već konkretni iznosi iz arbitražnih postupaka koji su već u toku ili ozbiljno prijete da se završe na štetu Republike Srpske, uz kamate koje dug svakim danom čine većim.Problem nije samo u visini tih iznosa već u činjenici da za njih ne postoji plan. U budžetu nema jasno izdvojenih sredstava, nema rezervi i nema objašnjenja kako će se te obaveze servisirati.Jedina realna opcija je da se dug, na ovaj ili onaj način, plati novcem građana – kroz nova zaduženja, dugoročne obaveze ili odricanje od budućih prihoda. Jer drugog novca, osim novca građana, Vlada nema.Posebno zabrinjava to što se javnosti ne govori kako će taj dug izgledati u praksi i kakve će posljedice imati po javne finansije u narednim godinama. Umjesto jasnog plana, nudi se šutnja i nada da se presude mogu odgađati do beskonačnosti, istakla je Grahovac.Ni nakon već izgubljenih sporova nije došlo do političke ni institucionalne odgovornosti. Niko nije rekao ko je donosio odluke, ko je potpisivao ugovore i zašto su ignorisani rizici koji su danas potpuno očigledni.Umjesto odgovornosti, stvoren je sistem u kojem se štetne odluke donose bez posljedica, a račun se planski i uredno prebacuje na građane. Jasno je samo jedno: svaka marka koja bude isplaćena po ovim arbitražama, biće uzeta iz džepova građana Republike Srpske.Sve dok vlast to ne kaže otvoreno i ne preuzme odgovornost, budžet neće biti stabilan – biće samo račun koji će građani morati da plate, zaključila je Zagorka Grahovac.