Koristio je ChatGPT kako bi se borio protiv usamljenosti: ‘Bio mi je jedini prijatelj, a onda sam shvatio jezivu istinu’

U doba kada je umjetna inteligencija udaljena samo jedan klik, sve se više mladih okreće chatbotovima u potrazi za utjehom i savjetom. No, priča 23-godišnjeg mladića iz Manchestera, predstavljena u novom dokumentarcu, otkriva mračnu stranu oslanjanja na tehnologiju i postavlja pitanje može li robot uistinu zamijeniti ljudski razgovor.

Za Paisleyja, 23-godišnjaka iz Manchestera, najjasniji trenuci dolazili su u tišini njegova automobila. Bez ometanja, to je postalo njegovo utočište, prostor u kojem se prije otprilike godinu dana, pritisnut osjećajem duboke usamljenosti, okrenuo neočekivanom sugovorniku, ChatGPT-u. Nakon završetka škole, umjesto odlaska na fakultet, odmah je počeo raditi posao od kuće. Pandemija i lockdown dodatno su ga izolirali, a godine provedene bez stvaranja novih prijateljstava i održavanja starih uzele su danak. Osjećao se izgubljeno, nesretno zbog posla koji nije volio i životne situacije u kojoj se našao. Izgubio je, kako sam kaže, sposobnost socijalizacije.

U nadi da će pronaći odgovor na svoju usamljenost, počeo je postavljati pitanja chatbotu, tražeći planove kako da se izvuče iz situacije u kojoj se našao

U početku mu se činilo da pomaže. Dobivao je brze, strukturirane odgovore bez osuđivanja, što mu je pružalo osjećaj olakšanja. “Mogao sam istresti sve što mi je na duši. U tom trenutku bilo je utješno”, priznao je. No, ono što je započelo kao povremeni razgovor ubrzo se pretvorilo u opasnu naviku.

U najgorim danima, razgovarao je s umjetnom inteligencijom šest, sedam, pa čak i osam puta dnevno o svojim problemima. Postalo je, kako kaže, “opasna strmina” s koje nije mogao sići. “Sramotno, nadao sam se da će mi jednostavno biti prijatelj. Najlakši način za kontakt bio je razgovor s robotom jer on uvijek daje odgovor”, objasnio je. No, unatoč stotinama razgovora, njegovi problemi nisu nestajali