Profesor Ezget o tramvajskoj nesreći: Kao društvo nismo spremni koristiti struku i nauku

U teškoj tramvajskoj nesreći koja se dogodila jučer u Sarajevu život je izgubio 23-godišnji student slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti, Erdoan Morankić. U istoj nesreći teško je povrijeđena djevojčica rođena 2009. godine, kojoj su ljekari, usljed težine povreda, morali amputirati nogu. Ova tragedija ponovo je otvorila pitanje sigurnosti saobraćaja u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Profesor na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu (UNSA), dr. sc. Drago Ezget, ocijenio je da je sistem sigurnosti u saobraćaju na nezadovoljavajućem nivou, naglašavajući da društvo na ovaj način gubi ono najvrijednije – ljudske živote i zdravlje. Prema njegovim riječima, svaki ovakav događaj ima širi kontekst, te bi ga trebalo iskoristiti kao povod za ozbiljniju edukaciju i podizanje svijesti o sigurnom učešću u saobraćaju, s ciljem smanjenja rizika i sprečavanja sličnih tragedija u budućnosti.

Jasne metode

Navodi da postoje jasne metode koje mogu značajno smanjiti rizik za cijelo društvo. 

Istaknuo je da kao društvo nismo spremni koristiti struku i nauku, ono što fakulteti i stručnjaci preporučuju. Nedavno je održan i naučni skup, okrugli stol o unapređenju obuke, ali očito niko nije spreman naučne metode prevesti u praksu bez koje nema koristi. 

On je naglasio kako promjene moraju početi od vrtića pa sve do penzije, jer sigurnost je sistemska stvar.

Dodao je i to da danas imamo zabrinjavajući trend. Nivo saobraćajne kulture je nizak i rizici su ogromni, tome svjedoči svakodnevno naveo je.

Četiri ključna faktora

On je izdvojio četiri temeljna segmenta na kojima se mora raditi kako bi se unaprijedila sigurnost u saobraćaju – čovjek, vozilo, infrastruktura i okruženje.

Kada je riječ o infrastrukturi, ističe da je neophodno preispitati način projektovanja, kvalitet održavanja i postavljanje signalizacije, te sve uskladiti s važećim normama i standardima. Propisi i pravilnici, smatra, moraju se kontinuirano dopunjavati i unapređivati kako bi pratili stvarne potrebe i savremene izazove u saobraćaju.

Govoreći o vozilima, naglašava da ona moraju biti tehnički ispravna, redovno servisirana i korištena u skladu sa zakonskim odredbama, uz dosljednu primjenu propisa bez izuzetaka.

Ipak, najzahtjevnijim faktorom smatra ljudski element. Prema njegovim riječima, čovjek je prisutan u oko 90 posto saobraćajnih nesreća. Zbog toga je, kako navodi, od najranijeg djetinjstva pa tokom cijelog života potrebno raditi na izgradnji odgovornog odnosa prema saobraćaju i riziku. Kao sudski vještak s dugogodišnjim iskustvom, svjedočio je brojnim slučajevima u kojima su pojedinci godinama upravljali vozilima pod dejstvom alkohola ili sa tehnički neispravnim automobilima, svjesno dovodeći sebe i druge u opasnost.

Ukazuje i na paradoks u ponašanju: većina ljudi nikada ne bi ušla u avion za koji zna da je neispravan ili da je pilot pod utjecajem nedozvoljenih supstanci, ali sličan oprez često izostaje kada je riječ o vožnji automobila. Iako je rizik podjednak, u cestovnom saobraćaju ga, upozorava, često doživljavamo kao nešto uobičajeno i prihvatljivo.