Pravosuđe nezavisno od morala, etike i odgovornosti

Vječite istrage u toku, beskrajna vještačenja i hronični nedostatak dokaza su smrtna presuda koju je impotentno i korumpirano pravosuđe izreklo Erdoanu Morankiću i drugim žrtvama sistema, s duge, bolne liste. Sjetimo se 19 stanovnika Donje Jablanice, pet žrtava rudarske nesreće u Raspotočju 2014. godine, Džene Gadžun, Dženana Memića, Davida Dragičevića, te desetina žrtava obijesne jurnjave sarajevskim ulicama.Živimo utabanu matricu nekažnjavanja. „Krivosuđe“ nas ubija jer štiti šačicu moćnika umjesto da traži krivicu, kaznu i pravdu.Tužioci troše više resursa na progon porodica žrtava i građana koji ih podržavaju na protestima, nego na potragu za ubicama. Tužioci ne odgovaraju nikome ni kada ignorišu dokaze, ni kada ih izmisle.Primjer je Džemal Karić, u čijem je sefu prilikom hapšenja pronađeno 340.000 maraka. Sabotirao je niz predmeta, uključujući sistemsko uništavanje GRAS-a, a pravosuđe mu je „pedagoški“ odbilo 20 posto od plate.Tužioci nisu vidjeli dokaze ni kada je direktor sistemski uništenog GRAS-a Ibrahim Jusufranić kupio nekretnine za 7,5 miliona KM. Ni kada su ministri donosili budžete bez marke za sigurnost rudara, ni kada su općinski vijećnici Jablanice proglasili kamenolom nad glavama mještana javnim interesom.Nisu jer pravosuđe ovdje služi za upravljanje haosom, kako bi političke i finansijske elite ostale netaknute. Služi da pripremi teren za sljedeću tragediju, čiji će počinioci ponovo ostati nekažnjeni.Stoga ne čudi da djeca i mladi danima na ulici traže pravdu. A kad se pravda počne tražiti na ulici, to je najopasnija faza propadanja društva, i znak da šejtan dolazi po svoje.A za popravak potpuno trulog sistema potrebno je mnogo više od par ostavki. Vječite istrage u toku, beskrajna vještačenja i hronični nedostatak dokaza su smrtna presuda koju je impotentno i korumpirano pravosuđe izreklo Erdoanu Morankiću i drugim žrtvama sistema, s duge, bolne liste.Sjetimo se 19 stanovnika Donje Jablanice, pet žrtava rudarske nesreće u Raspotočju 2014. godine, Džene Gadžun, Dženana Memića, Davida Dragičevića, te desetina žrtava obijesne jurnjave sarajevskim ulicama. Živimo utabanu matricu nekažnjavanja.„Krivosuđe“ nas ubija jer štiti šačicu moćnika umjesto da traži krivicu, kaznu i pravdu. Tužioci troše više resursa na progon porodica žrtava i građana koji ih podržavaju na protestima, nego na potragu za ubicama.Tužioci ne odgovaraju nikome ni kada ignorišu dokaze, ni kada ih izmisle. Primjer je Džemal Karić, u čijem je sefu prilikom hapšenja pronađeno 340.000 maraka.Sabotirao je niz predmeta, uključujući sistemsko uništavanje GRAS-a, a pravosuđe mu je „pedagoški“ odbilo 20 posto od plate. Tužioci nisu vidjeli dokaze ni kada je direktor sistemski uništenog GRAS-a Ibrahim Jusufranić kupio nekretnine za 7,5 miliona KM.Ni kada su ministri donosili budžete bez marke za sigurnost rudara, ni kada su općinski vijećnici Jablanice proglasili kamenolom nad glavama mještana javnim interesom. Nisu jer pravosuđe ovdje služi za upravljanje haosom, kako bi političke i finansijske elite ostale netaknute.Služi da pripremi teren za sljedeću tragediju, čiji će počinioci ponovo ostati nekažnjeni. Stoga ne čudi da djeca i mladi danima na ulici traže pravdu.A kad se pravda počne tražiti na ulici, to je najopasnija faza propadanja društva, i znak da šejtan dolazi po svoje. A za popravak potpuno trulog sistema potrebno je mnogo više od par ostavki.