Onkološki pacijenti bez ključnih lijekova: “Mjesec liječenja košta i do 60.000 KM”

Dok se u Bosni i Hercegovini godinama govori o nestašici citostatika, visokim cijenama terapija i listama čekanja, nova objava Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu ponovo je otvorila pitanje: ko je odgovoran kada terapije nema? Klinika za onkologiju KCUS-a 16. februara 2026. godine objavila je spisak citostatika kojih trenutno nema na raspolaganju.

Od ukupno 89 citostatika koji se nalaze na listi, nedostaje njih 18. Prema objavi KCUS-a, riječ je o sljedećim lijekovima: Anastrazol tbl., Etopozid cap. 50 mg, Eligard 7,5 mg, Fluorouracil amp., Carboplatin amp., Fulvestrant inj., Mesna amp., Uniblastin amp., Vinkristin amp., Inlyta/Axitinib, Pazopanib – Votrient tbl. isporuka najavljena 16.02.2026., Capecitabin/Ecansya tbl., Sunitinib caps. 12,5 mg, Sunitinib caps. 25 mg, Dorolutamid tbl., Oxaliplatin amp., Irinotecan amp.

Riječ je o terapijama koje su dio standardnih protokola liječenja različitih oblika karcinoma. Iz Agencije su naveli da su izvršili uvid u službenu evidenciju postupaka koji se odnose na navedene lijekove, te dostavili sljedeće informacije.

Kada je riječ o lijeku Eligard 7,5 mg, 16. februara 2026. godine obavljena je kontrola kvaliteta, nakon čega lijek može biti dostupan pacijentima. Za darolutamid Nubeqa, proizvođač Bayer nalaz je, kako navode, urađen još u decembru 2025. godine.

Kod lijeka Fulvestrant injekcija, 13. februara 2026. predan je zahtjev za obezbjeđivanje lijeka u pakovanju koje nije usklađeno sa dozvolom za stavljanje u promet u BiH, te je predmet uzet u prioritetnu proceduru. Za terapiju Inlyta Axitinib predan je, kako navode, nekompletan zahtjev za neprilagođeno pakovanje, zatražene su dopune dokumentacije, ali proizvođač ih još nije dostavio.

Za dio lijekova navodi se da nemaju dozvolu za stavljanje u promet u BiH, ali da se, ukoliko su potrebni pacijentima, može odobriti interventni uvoz: Fluorouracil amp. – neregistrovan, Uniblastin amp. – neregistrovan, Vinkristin amp. – neregistrovan.

Kada je riječ o lijeku Sunitinib 12,5 mg i 25 mg kapsule, iz Agencije navode da za ove lijekove nije prijavljena nestašica, te da na tržištu postoji više proizvođača. Naglašavaju da se tenderska isporuka veže za određenog proizvođača, što znači da eventualni problem može biti vezan za konkretan ugovoreni lanac nabavke, a ne nužno za dostupnost lijeka na tržištu.

Na kraju su podsjetili da Agencija ne nabavlja lijekove, već, kako navode, učestvuje u obezbjeđivanju kvalitetnih, efikasnih i bezbjednih lijekova u skladu sa svojim zakonskim nadležnostima. Ova situacija ponovo otvara staro pitanje: kako je moguće da se u istom trenutku u bolnici konstatuje da lijeka nema, dok institucije tvrde da nema prijavljene nestašice?

Da li je riječ o problemu tendera, kašnjenju isporuka, regulatornim procedurama, neusaglašenim pakovanjima, administrativnim barijerama ili sistemskoj neefikasnosti? Onkološki pacijenti u praksi ne razlikuju regulatornu nadležnost od nabavke.

Za njih postoji samo jedno pitanje, ima li terapije ili nema? Sanja Kriještorac, majka dvoje djece iz Sarajeva, već treću godinu vodi borbu protiv karcinoma pluća.

Njena priča sada dobija novu, još težu dimenziju. Za mjesečnu terapiju potrebno joj je 60.000 KM.

Od 2023. godine Sanja koristi lijekove koji su na recept dostupni u brojnim europskim državama, ali ne i u Bosni i Hercegovini. Do sada su joj pomagali prijatelji, porodica, kolege i organizacija Pomozi.ba.

U razgovoru se osvrnula na protekle tri godine liječenja. Međutim, period od šest mjeseci kada nisam imala sredstva da koristim terapiju ostavio je posljedice.

Nakon pauze, lijek više nije držao bolest pod kontrolom, dozvoljavao je blagu progresiju”, kazala je. Riječ je o kombinaciji lijekova Lazcluze i Rybrevant, savremenoj biološkoj terapiji koja ciljano djeluje na karcinom bez oštećenja drugih organa.

Ni jedan od ova dva lijeka se ne može nabaviti u Bosni i Hercegovini. To je pametna biološka terapija koja bi trebala ciljano da uništava ćelije karcinoma i omogući organizmu da normalno funkcioniše”, pojasnila je.

Sanja je dodala da njen slučaj nije izolovan. Pacijenti su prinuđeni da terapiju kupuju u komercijalnim apotekama, da prilažu račune i mole za refundaciju.

Ja nisam sama, ima mnogo pacijenata koji traže spas po svijetu”, govori ona. Potrošili smo preko 200.000 KM.

Prešla sam na novi lijek, a procedura još nije završena. Sistem je za žaljenje, koji nas je prepustio da se oslanjamo jedni na druge i na humanitarne brojeve.”

U javnosti su se odavno udomaćili izrazi poput “lista smrti”, koje pacijenti koriste kako bi opisali beskrajne liste čekanja za terapiju koja im znači život. On ukazuje na duboko ukorijenjen, sistemski problem, zdravstveni sistem koji reaguje sporo, administrativno i fragmentirano, dok se vrijeme onkoloških pacijenata mjeri drugačije.

Kada bolnica objavi da nedostaju citostatici, a regulator tvrdi da nema prijavljene nestašice, jasno je da sistem ima pukotine. Kada pacijentica mora tražiti kredit da bi nastavila terapiju, jasno je da problem nije samo administrativni.

Kada lijek zavisi od tendera, pakovanja, PDV-a, interventnog uvoza i dopune dokumentacije proizvođača, a bolest ne čeka, jasno je da se vrijeme mjeri drugačije. I koliko zapravo košta jedan mjesec terapije u zemlji u kojoj su lijekovi i dalje luksuz?