‘Prazan mi novčanik. Ustvari, imam samo deset maraka, nemam para da kupim bojler da se okupam’

Ekipa emisije „Ispuni mi želju“ nedavno je posjetila i Mehu Ćurovića. On danas živi u stanu koji mu je dodijelio Centar za socijalni rad u Ustikolini. Uvjeti u kojima boravi su skromni i teški, a svakodnevica mu nije nimalo laka. Dva puta je bio na psihijatrijskoj klinici, boreći se sa stanjem koje mu dodatno otežava život.

Zbog zdravstvenih poteškoća ne uspijeva pronaći stalni posao, ali kad god ga neko pozove i pruži mu priliku da zaradi, Meho se odazove.

Ja sam inače iz Ćurovića, tu mi je babovina. Na babovini mi je brat sa sastavkom, a ja sam ovdje u stanu. Ovdje sam kao socijalni slučaj, dodijelili su mi 31 kvadrat da živim tu. Nemam posao u Ustikolini. Radio sam godinu dana u Komunalnom, istekao mi je ugovor i više ne radim. Imam socijalnu pomoć od 150 maraka. Ovdje, u Ustikolini nema posla. Kad dođe zima, nema ga nikako, a u sezoni ga ima. Ne mogu ni kod brata gore da odem. Živio sam u domu u Herceg-Novom, pa sam živio u Beranama i u izbjegličkom kampu, pa u Ćurovićima kod jednog brata, pa kod drugog. Napravio sam dvije sobice, ali, da izviniš, nije mi nešto dalo da spavam, pa sam se preselio na drugo mjesto i tu sam živio nekoliko godina. Tako sam se snalazio. Nisam imao ni platu, ni penziju, nego sam radio po selima, pa uštedio para za zimu. Onda su me pronašli i tako sam došao u Ustikolinu, u stan. Plaćao sam kiriju, a sad ne plaćam jer nemam od čega. Prije 15 godina sam došao iz Crne Gore ovdje. Bilo mi je tužno, nisam bio sav svoj. Ne prihvataju me braća, a ni poneki ljudi – kazao je Meho.

Teško djetinjstvo

Mehini roditelji su tragično izgubili život tokom ratnih dešavanja. Ostao je sam, bez najveće podrške i ljubavi koju jedno dijete može imati. Od tog dana njegov život postao je svakodnevna borba.

Sakupljam limenke, po pet-šest vreća, i prodam ih u Goraždu, pa zaradim 20-30 maraka kada sakupim 100 kg – dodao je Meho.

Pogledajte Mehinu životnu priču u videu iznad teksta koji smo objavili u emisiji „Ispuni mi želju“. U tim minutama sabrana je njegova bol, ali i nada koja ga drži uspravnim uprkos svemu što je prošao.