Obavještajci otkrili nepoznate detalje: Kada je Putin odlučio napasti Ukrajinu i kako su saznali za taj plan

Ruska invazija na Ukrajinu je počela 24. februara 2022., a američki i britanski obavještajci su mjesecima prije toga bili svjesni da Vladimir Putin priprema napad. Specijalni tekst povodom godišnjice ruske invazije, donosi uvid u povjerljive razgovore koji su vođeni u periodu prije početka rata.Oslanjajući se na više od 100 intervjua s visokim obavještajnim zvaničnicima i drugim insajderima iz više zemalja, Shaun Walker je napisao ekskluzivni izvještaj koji detaljno opisuje kako su Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija otkrile Putinove planove za invaziju i zašto ih je većina Evrope odbacila, uključujući ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.Priča o obavještajnoj pozadini tih mjeseci, kako su Washington i London dobili tako detaljan i tačan uvid u ratne planove Kremlja i zašto im obavještajne službe drugih zemalja nisu vjerovale, nikada prije nije u potpunosti ispričana. To je priča o spektakularnom obavještajnom uspjehu, ali i jednom od nekoliko obavještajnih neuspjeha.Na prvom mjestu je uspjeh CIA i MI6, koji su ispravno predvidjeli scenarij invazije, ali nisu uspjeli precizno predvidjeti ishod, pretpostavljajući da je brzo rusko preuzimanje unaprijed zaključeno. Zatim se govori o porazu evropskih službi, koje su odbijale vjerovati da je rat velikih razmjera u Evropi moguć u 21. vijeku.Evropski lideri i obavještajci sjećali su se sumnjivog obavještajnog slučaja, predstavljenog kao opravdanje invazije na Irak dvije decenije ranije, i bili su oprezni u prihvatanju američkih informacija o onome što se činilo kao fantastično predviđanje. Najvažnije je da je ukrajinska vlada bila potpuno nepripremljena za nadolazeći napad, a predsjednik Volodimir Zelenski je mjesecima odbacivao sve hitnija američka upozorenja kao zastrašivanje i potiskivao zabrinutosti u zadnji čas među vlastitom vojnom i obavještajnom elitom, koja je na kraju iza njegovih leđa poduzela ograničene pokušaje da se pripremi za napad.Bivši direktor CIA-e William Burns je proputovao pola svijeta kako bi razgovarao s Vladimirom Putinom, ali se na kraju morao zadovoljiti telefonskim pozivom. Bio je novembar 2021. godine, a američke obavještajne agencije su u prethodnim sedmicama dobijale signale da Putin možda planira invaziju na Ukrajinu.Tadašnji predsjednik SAD-a Joe Biden poslao je Burnsa da upozori Putina da bi ekonomske i političke posljedice ako to učini bile katastrofalne. Petnaest godina ranije, kada je Burns bio američki ambasador u Moskvi, Putin je bio relativno dostupan.U međuvremenu, moć ruskog lidera je koncentrisana i njegova paranoja produbljena. Otkad se pojavio Covid, malo ko je dobio priliku da se vidi s njim. Putin se zatvorio u svoju raskošnu rezidenciju na obali Crnog mora, saznali su Burns i njegova delegacija, a moguć je samo telefonski kontakt.U kancelariji u zgradi predsjedničke administracije na Starom trgu u Moskvi bila je spremna sigurna linija, a Putinov poznati glas se čuo iz slušalice. Burns je iznio uvjerenje SAD-a da Rusija priprema invaziju na Ukrajinu, ali Putin ga je ignorisao i nastavio sa svojim tezama.Umjesto negiranja pripreme invazije, Putin je rekao da su ga njegove obavještajne agencije informisale da se američki ratni brod nalazi iza horizonta Crnog mora, opremljen raketama koje bi mogle dosegnuti njegovu lokaciju za samo nekoliko minuta. Razgovor, kao i tri žestoka susreta licem u lice s Putinovim najvišim sigurnosnim zvaničnicima, djelovali su Burnsu izuzetno zloslutno.Moskvu je napustio mnogo više zabrinut zbog mogućnosti rata nego što je bio prije putovanja i prenio je svoj instinkt predsjedniku. “Biden je često postavljao pitanja s da/ne, a kada sam se vratio, pitao me je da li mislim da će Putin to učiniti”, prisjetio se Burns, koji je američkom predsjedniku odgovorio s “Da”.Tri i po mjeseca kasnije, Putin je naredio svojoj vojsci da uđe u Ukrajinu, što je bio najdramatičniji prekršaj evropskog sigurnosnog poretka od Drugog svjetskog rata. CIA je otkrila mnogo toga o Putinovim planovima za invaziju na Ukrajinu, ali jedno nikada nisu sa sigurnošću utvrdili: Kada se prvi put odlučio da uđe u sve?Kasnije, pregledavajući dokaze, poput detektiva na mjestu zločina, neki od analitičara agencije su označili prvu polovinu 2020. godine kao najvjerovatniji trenutak. Tokom tih mjeseci, Putin je usvojio ustavne amandmane kako bi osigurao da ostane na vlasti i nakon 2024. godine.Zatim, mjesecima zatvoren u izolaciji tokom pandemije Covida, “gutao” je knjige o ruskoj historiji i razmišljao o svom mjestu u njoj. Tokom ljeta, nasilno gušenje protestnog pokreta u susjednoj Bjelorusiji oslabilo je predsjednika Aleksandra Lukašenka i učinilo ga ovisnijim o Kremlju nego ikad prije.To je otvorilo mogućnost prisiljavanja Lukašenka da dozvoli korištenje bjeloruske teritorije kao odskočne daske za invaziju. Otprilike u isto vrijeme, tim trovača FSB-a ubacio je nervni agens novičok u donje rublje Alekseja Navaljnog, jedinog opozicionog političara s potencijalom da dobije masovnu podršku javnosti, što ga je poslalo u komu.Tada se sve to činilo kao da su odvojeni događaji. Kasnije su počeli izgledati kao da se Putin pripremao za veliki ukrajinski manevar za koji je smatrao da će učvrstiti njegovu ulogu u historiji kao velikog ruskog vođe. Nagovještaji tog plana prvi put su se pojavili u proljeće 2021. godine, kada su ruske trupe počele gomilati snage duž ukrajinskih granica i na okupiranom Krimu, navodno radi vježbi.SAD su primile obavještajne podatke koji sugerišu da bi Putin mogao iskoristiti godišnji govor, zakazan za 21. april, kako bi iznio argumente za vojnu akciju u Ukrajini. Kada je Biden obaviješten o obavještajnim podacima, sedmicu dana prije govora, bio je toliko uznemiren da je direktno nazvao Putina, izrazivši zabrinutost i pozvavši ga da organizuju samit.Kada je Putin održao govor, bio je mnogo manje ratoboran nego što se očekivalo, a dan kasnije ruska vojska je objavila da su njene vojne vježbe na granici završene. Činilo se da je ponuda za samit uspješno deaktivirala prijetnju, a kada su se dvojica lidera sastala u Ženevi u junu, Putin jedva da je spomenuo Ukrajinu.Tek je retrospektivno postalo jasno zašto: Već se odlučio za nediplomatsko rješenje. Četiri sedmice nakon samita u Ženevi, Putin je objavio dugačak, opširan esej o historiji Ukrajine, u kojem se vratio čak u 9. vijek kako bi iznio argument da je “pravi suverenitet Ukrajine moguć samo u partnerstvu s Rusijom”.Izjava je izazvala negodovanje, ali je pažnju Londona i Washingtona ubrzo odvratilo haotično povlačenje iz Afganistana. U septembru su ruske trupe započele novo gomilanje snaga duž ukrajinskih granica.U roku od mjesec dana je gomilanje dostiglo masu koju je bilo teško ignorisati. Washington je prikupio nove obavještajne podatke o ruskim planovima, detaljnije i mnogo šokantnije nego u proljeće. Tada se pretpostavljalo da bi Rusija mogla pokušati formalnu aneksiju regije Donbas ili, u maksimalističkom scenariju, pokušati probiti kopneni koridor kroz južnu Ukrajinu, povezujući Donbas s okupiranim Krimom.Sada je izgledalo kao da Putin planira nešto veće. Želio je Kijev. Mnogi u američkoj političkoj eliti bili su vrlo skeptični, ali obavještajni analitičari su bili uznemireni onim što su vidjeli.Kada se Burns vratio iz Moskve, zvona za uzbunu su zvonila još glasnije. Bez obzira na to da li su obavještajni podaci bili tačni ili ne, rekao je Biden, vrijeme je da se počne s planiranjem. Sredinom novembra, Biden je poslao direktoricu Nacionalne obavještajne službe Avril Haines u Brisel.Tamo je, na godišnjem sastanku šefova obavještajnih službi članica NATO-a, iznijela uvjerenje SAD-a da sada postoji realna mogućnost masovne ruske invazije na Ukrajinu. Richard Moore, šef britanskog MI6, podržao ju je.Kao dio saveza za razmjenu obavještajnih podataka “The Five Eyes”, Britanija je vidjela većinu onoga što su SAD prikupile, a imala je i vlastite obavještajne kanale koji su ukazivali na mogućnost invazije. Međutim, primarni odgovor u prostoriji bio je skepticizam.Neki su odmah odbacili ideju o invaziji. Drugi su izrazili strah da bi, ako NATO zauzme snažan stav kao odgovor, to moglo biti kontraproduktivno, izazivajući upravo scenarij zbog kojeg su SAD tvrdile da su zabrinute. “Morali smo se pobrinuti da nećemo učiniti ništa što bi im dalo izgovor za invaziju”, rekao je Chris Ordway, visoki zvaničnik koji radi za regiju u britanskom Ministarstvu odbrane.Istovremeno, London i Washington vjerovali su da Rusiji trebaju samo još dva mjeseca da bude spremna za invaziju i željeli su dići uzbunu. Biden je naredio svom timu da podijeli što više obavještajnih podataka sa saveznicima, kako bi im pomogao da shvate zašto je Washington toliko zabrinut.Također je predložio inicijativu za deklasifikaciju kako bi neke od informacija postale javno dostupne. To se moralo učiniti pažljivo, kako bi se izbjeglo otkrivanje načina na koji je Washington došao do dokaza. Tokom narednih sedmica, SAD su snizile stepen sigurnosti više osjetljivih obavještajnih podataka nego ikad u skorije vrijeme za saveznike, a često i za širu javnost.”Dobijali smo povjerljive brifinge od Amerikanaca, a onda biste nekoliko sati kasnije pročitali potpuno iste informacije u New York Timesu”, rekao je jedan evropski zvaničnik. Krajem oktobra, CIA i MI6 poslali su Kijevu dopise u kojima su iznijeli svoje alarmantne nove obavještajne procjene.Sljedeće sedmice, nakon što je Burns posjetio Moskvu, dva američka zvaničnika na putu su se odvojila od delegacije i odletjela u Kijev gdje su informisala dva visoka ukrajinska zvaničnika o strahovima SAD-a i razgovorima direktora CIA-e u Moskvi. “U osnovi smo rekli: ‘Pratit ćemo. Vidjet ćete obavještajne podatke.Ovo nije obično upozorenje, ovo je zaista ozbiljno. Vjerujte nam”, rekao je Eric Green, jedan od američkih zvaničnika. Ukrajinci su izgledali skeptično. Sredinom novembra, britanski ministar odbrane Ben Wallace posjetio je Kijev i rekao Zelenskom da London vjeruje da je ruska invazija sada pitanje “kada”, a ne “ako”.Pozvao je Zelenskog da počne pripremati zemlju za rat. “Ne možete toviti svinju na pijačni dan”, rekao je Wallace ukrajinskom predsjedniku, prema izvoru obaviještenom o sastanku. Ukrajinski predsjednik je izgledao kao da pasivno sluša.Zelenski je inače izabran 2019. godine na osnovu narativa o mirovnim pregovorima kako bi se okončao sukob koji je Rusija pokrenula u istočnoj Ukrajini 2014. godine. Međutim, on više nije vjerovao da može postići dogovor s Putinom, ali se bojao da bi javno priznanje o još većem ratu izazvalo paniku u Ukrajini.Govorio je da bi to moglo dovesti do ekonomske i političke krize, urušavajući zemlju bez potrebe da Rusija pošalje ijednog vojnika preko granice. Sumnjao je da je to cijelo vrijeme bio Putinov plan. Sve više su ga iritirali Amerikanci i Britanci, koji su, uz privatna upozorenja, počeli javno govoriti o prijetnji invazije.U novembru je poslao jednog od svojih najviših sigurnosnih zvaničnika u tajnu misiju u jednu evropsku prijestolnicu kako bi putem obavještajnih kanala prenio poruku političkim liderima: Strah od rata je lažan i sve se svodi na to da SAD pokušavaju izvršiti pritisak na Rusiju. Malo ko u Ukrajini je vjerovao da je potpuna invazija vjerovatna, ali obavještajne agencije zemlje primjećivale su zabrinjavajuće znakove sve veće ruske aktivnosti.Ivan Bakanov, šef SBU-a, podsjetio je da su se ruske obavještajne službe tradicionalno fokusirale na pokušaje regrutiranja visokopozicioniranih ukrajinskih izvora, ali da su u godini prije invazije “napadali sve”, uključujući vozače i niže rangirane funkcionere. SBU je također pratio tajne sastanke između oficira ruske FSB-a i ukrajinskih državnih službenika ili političara.Ovi sastanci su se često održavali u luksuznim hotelima u Turskoj ili Egiptu, gdje su Ukrajinci putovali pod krinkom turizma. Rusija se nadala da će ovi ljudi, motivirani ideologijom, egom ili novcem, djelovati kao peta kolona unutar Ukrajine kada za to dođe vrijeme.Ipak, prevladavajuće raspoloženje u Kijevu bilo je da su američka upozorenja pretjerana. Ukrajina se osam godina bori protiv ruskih posredničkih snaga u Donbasu, ali ideja o potpunom ratu, s raketnim napadima, tenkovskim kolonama i maršem na Kijev, djelovala je nezamislivo.Kasnije, kada se ispostavilo da su SAD i Britanija sve vrijeme bile u pravu, mnogi su se pitali šta im je to omogućilo da budu toliko sigurni. Da li je postojala krtica u Putinovom užem krugu koja je prenosila ratne planove svojim agentima CIA-e ili MI6-a? “Često se to predstavlja kao ‘pronašli smo planove’, ali definitivno nije bilo tako jednostavno”, rekla je Haines.Najočitiji pokazatelj bio je djelimično vidljiv na komercijalnim satelitskim snimcima: desetine hiljada ruskih vojnika koji se kreću na položaje blizu granice s Ukrajinom. Također su bile presretnute vojne komunikacije.Nijedna od njih nije spominjala invaziju, ali su ponekad uključivale akcije koje ne bi imale mnogo smisla da invazija nije u pripremi. Postojale su i druge informacije iz različitih izvora koje su upućivale u istom smjeru: proruske grupe koje rade na pripremama u Ukrajini kako bi mogle podržati vojnu akciju i uspostavljanje programa za povećanje redova rezervista unutar Rusije.Dva izvora su ukazala i na presretnute razgovore iz Glavne operativne uprave ruske vojske kao vjerovatni izvor informacija o invaziji. Pripreme su se mogle uočiti i u drugim dijelovima vojske i obavještajnih službi, čak i ako ljudi koji su ih provodili nisu znali krajnji cilj.”Većina ljudi u Rusiji nije znala za plan. Ali da bi to bilo moguće, moralo se dogoditi dovoljno stvari da je to bilo vrlo teško sakriti”, rekao je jedan američki zvaničnik. Moguće je da su CIA ili MI6 regrutovali super-krticu koja ima funkciju odmah do predsjednika Rusije, ali se više vjerovatnim čini da su ljudski izvori u Rusiji pružili potkrepljujuće dokaze, a ne ključne detalje.Veliki dio ključnih obavještajnih podataka mogao bi poticati od satelitskih snimaka ili presretanja koje su prikupili NSA i GCHQ, američke i britanske obavještajne agencije. U specijalnom tekstu povodom godišnjice početka rata u Ukrajini, Shaun Walker je pisao i o tome šta se u tajnosti događalo 10 sedmica uoči ruske invazije te kako su u obavještajnim krugovima izgledala posljednja tri dana prije nego što je evropska javnost šokirana Putinovim potezom.