Tri decenije bez pravde: Zločin u Štrpcima i dalje rana koja ne zacjeljuje

Jedan od najsvirepijih ratnih zločina počinjen je prije 33 godine u Štrpcima kada su pripadnici tzv. “Vojske RS”, na željezničkoj stanici u Štrpcima, iz voza br. 671 koji je saobraćao na liniji Beograd–Bar, izveli 20 putnika i potom ih ubili. Nakon više od tri decenije, porodice žrtava i dalje čekaju na pravdu pred pravosuđem Republike Srbije, tragaju za posmrtnim ostacima svojih najbližih i ne uspjevaju da ostvare status civilnih žrtava rata.

Pripadnici „VRS“ su 27. februara 1993. godine iz voza izveli 19 građana Savezne Republike Jugoslavije i jedno N. N. lice i potom ih ubili. Žrtve zločina u Štrpcima su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice.

Najstarija žrtva je imala 59, a najmlađa samo 16 godina. Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četvorice ubijenih.

Tijelo Halila Zupčevića otkriveno je krajem 2009. godine, dok su ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine pronađeni 2010. godine u jezeru Perućac. Porodicama žrtava, koje su u većini slučajeva državljani Srbije, i dalje se ne priznaje status civilnih žrtava rata u Republici Srbiji.

Time im je uskraćeno institucionalno priznanje pretrpljene patnje, kao i skromna materijalna podrška. Kao razlog navode se diskriminatorne odredbe Zakona o boračko-invalidskoj zaštiti, na koje godinama ukazuju žrtve, njihova udruženja, Fond za humanitarno pravo i druge nevladine organizacije.

Za zločin u Štrpcima pred sudovima u regionu pravosnažno je osuđeno deset osoba. Postupak koji se od 2019. godine vodi pred Višim sudom u Beogradu protiv prvobitno pet, a nakon smrti Ljubiše Vasiljevića 2021. godine protiv četvero optuženih, odlukom Apelacionog suda u Beogradu prošle godine vraćen je na početak.

Suđenje je u januaru ponovo započelo, dok je optuženi Jovan Lipovac preminuo ovog mjeseca. Protiv predstavnika vojske, policije i civilne vlasti u Srbiji, koji nisu spriječili otmicu civila iz voza iako su, prema navodima, bili obaviješteni o planiranoj akciji, nije vođen nijedan postupak.

Krajem oktobra 2023. godine Apelacioni sud u Beogradu ukinuo je prvostepenu presudu kojom su Gojko Lukić, Duško Vasiljević i Jovan Lipovac bili osuđeni na po deset godina zatvora, a Dragana Đekić na pet godina, te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Prema obrazloženju Apelacionog suda, prvostepeni sud nije odlučio o prijedlozima odbrane za ispitivanje svjedoka, što ukazuje da postupak nije vođen savjesno i s dužnom pažnjom, jer se nije smjelo dogoditi da sud ne donese nikakvu odluku, ni pozitivnu ni negativnu.

Pred sudovima u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini za ovaj zločin osuđeno je deset osoba. Nebojša Ranisavljević, komandir voda „Skakavac“ Interventne čete Višegradske lake pješadijske brigade “VRS”, pravosnažno je osuđen presudom Vrhovnog suda Crne Gore 2003. godine na 15 godina zatvora.

Mićo Jovičić, pripadnik Višegradske brigade “VRS”, priznao je krivicu pred Sudom BiH 2016. godine i osuđen je na pet godina zatvora. U avgustu 2023. godine Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je prvostepenu presudu kojom su Obrad i Novak Poluga, Petko Inđić, Radojica Ristić, Dragan Šekarić, Oliver Krsmanović i Miodrag Mitrašinović, pripadnici Druge podrinjske lake pješadijske brigade Višegrad, osuđeni na po 13 godina zatvora.

U oktobru iste godine potvrđena je i presuda kojom je Boban Inđić, komandir Interventne čete Višegradske brigade, osuđen na 15 godina zatvora. Lokalna samouprava u Prijepolju je 2009. godine podigla spomen-obilježje posvećeno devetorici ubijenih iz tog grada.

Općina Novi Beograd je 2016. godine postavila spomen-ploču Tomi Buzovu na zgradi u Ulici Milutina Milankovića, gdje je živio, bez navođenja okolnosti njegove smrti. Nepoznata lica uklonila su ploču krajem decembra 2022. godine, ali je ona, na inicijativu stanara, vraćena u aprilu 2023.

Žrtve zločina u Štrpcima, kao i druge nesrpske žrtve ratova devedesetih godina, i dalje ostaju gotovo nevidljive u državnim praksama memorijalizacije. Fond za humanitarno pravo će i ove godine, zajedno s porodicama žrtava, prisustvovati obilježavanju godišnjice zločina u Prijepolju.

Jedan od najsvirepijih ratnih zločina počinjen je prije 33 godine u Štrpcima kada su pripadnici tzv. “Vojske RS”, na željezničkoj stanici u Štrpcima, iz voza br. 671 koji je saobraćao na liniji Beograd–Bar, izveli 20 putnika i potom ih ubili. Nakon više od tri decenije, porodice žrtava i dalje čekaju na pravdu pred pravosuđem Republike Srbije, tragaju za posmrtnim ostacima svojih najbližih i ne uspjevaju da ostvare status civilnih žrtava rata.

Pripadnici „VRS“ su 27. februara 1993. godine iz voza izveli 19 građana Savezne Republike Jugoslavije i jedno N. N. lice i potom ih ubili. Žrtve zločina u Štrpcima su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice.

Najstarija žrtva je imala 59, a najmlađa samo 16 godina. Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četvorice ubijenih.

Tijelo Halila Zupčevića otkriveno je krajem 2009. godine, dok su ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine pronađeni 2010. godine u jezeru Perućac. Porodicama žrtava, koje su u većini slučajeva državljani Srbije, i dalje se ne priznaje status civilnih žrtava rata u Republici Srbiji.

Time im je uskraćeno institucionalno priznanje pretrpljene patnje, kao i skromna materijalna podrška. Kao razlog navode se diskriminatorne odredbe Zakona o boračko-invalidskoj zaštiti, na koje godinama ukazuju žrtve, njihova udruženja, Fond za humanitarno pravo i druge nevladine organizacije.

Za zločin u Štrpcima pred sudovima u regionu pravosnažno je osuđeno deset osoba. Postupak koji se od 2019. godine vodi pred Višim sudom u Beogradu protiv prvobitno pet, a nakon smrti Ljubiše Vasiljevića 2021. godine protiv četvero optuženih, odlukom Apelacionog suda u Beogradu prošle godine vraćen je na početak.

Suđenje je u januaru ponovo započelo, dok je optuženi Jovan Lipovac preminuo ovog mjeseca. Protiv predstavnika vojske, policije i civilne vlasti u Srbiji, koji nisu spriječili otmicu civila iz voza iako su, prema navodima, bili obaviješteni o planiranoj akciji, nije vođen nijedan postupak.

Krajem oktobra 2023. godine Apelacioni sud u Beogradu ukinuo je prvostepenu presudu kojom su Gojko Lukić, Duško Vasiljević i Jovan Lipovac bili osuđeni na po deset godina zatvora, a Dragana Đekić na pet godina, te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Prema obrazloženju Apelacionog suda, prvostepeni sud nije odlučio o prijedlozima odbrane za ispitivanje svjedoka, što ukazuje da postupak nije vođen savjesno i s dužnom pažnjom, jer se nije smjelo dogoditi da sud ne donese nikakvu odluku, ni pozitivnu ni negativnu.

Pred sudovima u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini za ovaj zločin osuđeno je deset osoba. Nebojša Ranisavljević, komandir voda „Skakavac“ Interventne čete Višegradske lake pješadijske brigade “VRS”, pravosnažno je osuđen presudom Vrhovnog suda Crne Gore 2003. godine na 15 godina zatvora.

Mićo Jovičić, pripadnik Višegradske brigade “VRS”, priznao je krivicu pred Sudom BiH 2016. godine i osuđen je na pet godina zatvora. U avgustu 2023. godine Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je prvostepenu presudu kojom su Obrad i Novak Poluga, Petko Inđić, Radojica Ristić, Dragan Šekarić, Oliver Krsmanović i Miodrag Mitrašinović, pripadnici Druge podrinjske lake pješadijske brigade Višegrad, osuđeni na po 13 godina zatvora.

U oktobru iste godine potvrđena je i presuda kojom je Boban Inđić, komandir Interventne čete Višegradske brigade, osuđen na 15 godina zatvora. Lokalna samouprava u Prijepolju je 2009. godine podigla spomen-obilježje posvećeno devetorici ubijenih iz tog grada.

Općina Novi Beograd je 2016. godine postavila spomen-ploču Tomi Buzovu na zgradi u Ulici Milutina Milankovića, gdje je živio, bez navođenja okolnosti njegove smrti. Nepoznata lica uklonila su ploču krajem decembra 2022. godine, ali je ona, na inicijativu stanara, vraćena u aprilu 2023.

Žrtve zločina u Štrpcima, kao i druge nesrpske žrtve ratova devedesetih godina, i dalje ostaju gotovo nevidljive u državnim praksama memorijalizacije. Fond za humanitarno pravo će i ove godine, zajedno s porodicama žrtava, prisustvovati obilježavanju godišnjice zločina u Prijepolju.