Šaban (63) ukrao Belmu (17) na ulici i napravio joj 7 DJECE, svi spavaju na sunđeru i prose za KOMAD HLJEBA

Priča o Šabanu (75), i njegovoj supruzi Belmi (29), koji u jednom romskom naselju u BiH odgajaju čak sedmoro djece, privukla je veliku pažnju javnosti. Iako ih dijeli čak 46 godina razlike, njihov brak opstaje, ali se ova devetočlana porodica suočava sa ekstremnim siromaštvom i nehumanim uslovima za život.

Javnost je sa teškom situacijom ove porodice iz BiH upoznala autorka emisije sa Jutjub kanala “Šumski kuhar Hamdija Ramulj”, koja ih je obišla i zabilježila potresne kadrove njihove svakodnevice.

Belma, mlada supruga i majka, imala je samo 17 godina kada je ušla u brak sa Šabanom (tada 63) i rodila prvo dijete.

Prema Šabanovim riječima, njihov susret desio se u teškim životnim trenucima, a on ju je, kako kaže, na neki način spasio od loše situacije.

– Ja sam bio stari čovjek… Došao sam u kontakt s njom. Ja sam nju ukrao i evo danas smo tu. Samac čovjek, a i bolestan sam, slabo srce imam, noge me bole – izjavio je on.

Uprkos osudama, nerazumjevanju okoline i tome što njeni roditelji na početku nisu najbolje prihvatili ovaj brak, ostali su zajedno.

Na pitanje da li joj smeta ogromna razlika u godinama, mlada majka odgovara: “Ne smeta mi razlika u godinama, ništa. Meni je dobro”.

Život na sunđeru, u kući bez vrata i svjetla

Uslovi u kojima ova djeca odrastaju su izuzetno teški. Porodica živi u objektu koji teško da se može nazvati kućom, bez osnovnih uslova za dostojanstven život.

– Nemam ni vrata, nemam ni svjetla, nemam ništa. Vidite, ni poda, niti bilo čega. Svi spavamo tu dole, na sunđeru – rekao je Šaban.

On dodaje da je zbog poplava koje su ih zadesile kuća dodatno uništena, a umjesto poda uspio je da postavi samo komade šperploče jer za više od toga nema novca. Tokom noći, djeci je veoma hladno, a nemaju ni adekvatan šporet da se ugriju.

Borba sa bolešću

Pored ekstremnog siromaštva, ovu devetočlanu porodicu zadesile su i prirodne nepogode koje su im dodatno otežale život. Šaban se prisjetio kako im je nekada jedan komšija pomogao oko objekta u kom žive, ali je voda odnijela i to malo što su imali.

Njegovo narušeno zdravlje dodatno otežava svakodnevicu. Iako je u osmoj deceniji života, Šaban je prinuđen da se snalazi na razne načine.

– Jesam i bolestan, slabo srce imam, noge me bole… Odem nekad da prosim da bih zaradio komad hljeba – priznaje on.

Uprkos godinama i bolestima, i dalje ide u obližnju šumu kako bi vukao granje i sakupljao drva za ogrev, jer beba i ostala djeca moraju nekako da ugriju.

– Šta ćeš, kad si siromah – kaže.

“Znam da će ljudi pitati zašto toliko djece…”

Belma je vrlo svjesna da mnogi sugrađani i gledaoci osuđuju njihovu odluku da izrode sedmoro djece u uslovima u kojima nemaju ni osnovne uslove za život.

– Ja znam da će možda postojati ljudi koji će pitati: ‘Zašto toliko djece? Zašto nemate uslova…’ Ne znam. Eto, mi smo u takvoj situaciji – navodi.

Dodaje i da djeca umiju da se obraduju i najsitnijim poklonima koje dobiju od dobrih ljudi, pa se prisjeća radosti kada su nedavno dobili male cipele i lijepu haljinicu. U tim trenucima, njena jedina želja je da djeci ugrije vodu, okupa ih i lijepo obuče.

Čekanje na dječiji dodatak

Mnogi bi se zapitali zašto porodica sa sedmoro djece nema pomoć u vidu dječijeg dodatka. Tokom razgovora, otkriveno je da su administrativne prepreke jedan od glavnih razloga zašto su trenutno bez ikakvih redovnih primanja.

Porodica je trenutno u procesu čekanja i obnove papira i nada se da će im to omogućiti barem minimalna sigurna sredstva za preživljavanje. Do tada, prepušteni su milostinji, pomoći komšija iz sela i sopstvenom snalaženju iz dana u dan.