Iran zatvara Hormuški prolaz? Cijene nafte već rastu

Brodovi koja plove Hormuškim prolazom primaju poruke od Iranske revolucionarne garde u kojima stoji da “nijednom brodu nije dopušten prolazak Hormuškim prolazom”. Izjavio je to zvaničnik iz pomorske misije Europske unije Aspides, piše Reuters.

Hormuški prolaz jedan je od najvažnijih svjetskih pravaca za izvoz nafte. On povezuje najveće proizvođače nafte u Perzijskom zaljevu – među kojima su Saudijska Arabija, Iran, Irak i Ujedinjeni Arapski Emirati – s Omanskim zaljevom i Arapskim morem.

Isti je zvaničnik napomenuo kako Iran još nije službeno potvrdio takvu naredbu. Uprkos tomu, Teheran već godinama prijeti blokadom tog uskog plovnog puta, navodeći to kao moguću odmazdu za bilo kakav napad.

Hormuški prolaz jedan je od najvažnijih naftnih koridora na svijetu i ima iznimno geostrateško značenje. Svjetska privreda uveliko ovisi o protoku nafte tim putem.

Prolaz se nalazi između Omana i Irana, povezuje Perzijski zaljev na sjeveru s Omanskim zaljevom na jugu i Arapskim morem. Na najužem dijelu širok je samo 33 kilometra, a sam brodski plovni put iznosi svega 3 kilometra.

Zašto je važan Hormuški prolaz

Kroz Hormuški prolaz prolazi oko 20 posto ukupne svjetske potrošnje nafte. Prema podacima analitičke firme Vortexa, između početka 2022. i prošlog mjeseca prolazom je dnevno protjecalo između 17,8 i 20,8 miliona barela sirove nafte, kondenzata i goriva.

Članice OPEC-a (Saudijska Arabija, Iran, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt i Irak) većinu svoje sirove nafte izvoze upravo tim pravcem, uglavnom prema azijskim tržištima. Za sigurnost pomorske trgovine u tom području zadužena je Peta flota američke mornarice, sa sjedištem u Bahreinu.

Zatvaranje prolaza bio bi način da se Trumpu nanese direktna šteta, jer bi izazvalo nagli skok cijena nafte i val inflacije, kako u SAD-u tako i globalno.

No, takav potez bio bi i ozbiljan čin ekonomske samodestrukcije za Iran. I iranska nafta izlazi na svjetsko tržište kroz isti prolaz, pa bi zatvaranje Hormuškog prolaza moglo izazvati intervenciju arapskih zaljevskih država, koje su već oštro kritizirale izraelski napad i mogle bi krenuti u obranu vlastitih interesa.

Osobito bi bila pogođena Kina, druga najveća svjetska ekonomija, koja kupuje gotovo 90 % iranskog izvoza nafte, unatoč međunarodnim sankcijama.

Iranci šalju poruke brodovima

Brodovi koja plove Hormuškim prolazom primaju poruke od Iranske revolucionarne garde u kojima stoji da “nijednom brodu nije dopušten prolazak Hormuškim prolazom”. Izjavio je to zvaničnik iz pomorske misije Europske unije Aspides, piše Reuters.

Hormuški prolaz jedan je od najvažnijih svjetskih pravaca za izvoz nafte. On povezuje najveće proizvođače nafte u Perzijskom zaljevu – među kojima su Saudijska Arabija, Iran, Irak i Ujedinjeni Arapski Emirati – s Omanskim zaljevom i Arapskim morem.

Isti je zvaničnik napomenuo kako Iran još nije službeno potvrdio takvu naredbu. Uprkos tomu, Teheran već godinama prijeti blokadom tog uskog plovnog puta, navodeći to kao moguću odmazdu za bilo kakav napad.

Iznimno geostrateško značenje

Hormuški prolaz jedan je od najvažnijih naftnih koridora na svijetu i ima iznimno geostrateško značenje. Svjetska privreda uveliko ovisi o protoku nafte tim putem.

Prolaz se nalazi između Omana i Irana, povezuje Perzijski zaljev na sjeveru s Omanskim zaljevom na jugu i Arapskim morem. Na najužem dijelu širok je samo 33 kilometra, a sam brodski plovni put iznosi svega 3 kilometra.

Kroz Hormuški prolaz prolazi oko 20 posto ukupne svjetske potrošnje nafte. Prema podacima analitičke firme Vortexa, između početka 2022. i prošlog mjeseca prolazom je dnevno protjecalo između 17,8 i 20,8 miliona barela sirove nafte, kondenzata i goriva.

Članice OPEC-a (Saudijska Arabija, Iran, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt i Irak) većinu svoje sirove nafte izvoze upravo tim pravcem, uglavnom prema azijskim tržištima. Za sigurnost pomorske trgovine u tom području zadužena je Peta flota američke mornarice, sa sjedištem u Bahreinu.

Zatvaranje prolaza bio bi način da se Trumpu nanese direktna šteta, jer bi izazvalo nagli skok cijena nafte i val inflacije, kako u SAD-u tako i globalno.

No, takav potez bio bi i ozbiljan čin ekonomske samodestrukcije za Iran. I iranska nafta izlazi na svjetsko tržište kroz isti prolaz, pa bi zatvaranje Hormuškog prolaza moglo izazvati intervenciju arapskih zaljevskih država, koje su već oštro kritizirale izraelski napad i mogle bi krenuti u obranu vlastitih interesa.

Osobito bi bila pogođena Kina, druga najveća svjetska ekonomija, koja kupuje gotovo 90 % iranskog izvoza nafte, unatoč međunarodnim sankcijama.

Cijene nafte mogle bi vrtoglavo porasti

Naftna tržišta, koja su trenutno zatvorena tokom vikenda, iduće sedmice bi mogla zabilježiti značajne oscilacije cijena, jer je utjecaj američkih i izraelskih udara na isporuke nafte s Bliskog istoka i dalje neizvjestan.

Scenariji prije najnovije eskalacije s Iranom predviđali su brz skok cijena koji bi se potom smirio ukoliko napadi ne bi utjecali na transport nafte i infrastrukturu, poput iranskih naftovoda i terminala na ostrvu Kharg. Međutim, veći i dugotrajniji rast cijena mogao bi uslijediti ako bi došlo do prekida u naftnoj infrastrukturi ili isporukama, primjerice zbog ometanja tankerskog saobraćaja kroz Hormuški moreuz.

Cijene nafte već su porasle zbog strahova od rata. Međunarodni referentni Brent zatvorio je trgovanje u petak na sedmomjesečnom maksimumu od 72,87 dolara po barelu.

Kina bi mogla biti pogođena

Iran izvozi oko 1,6 miliona barela nafte dnevno, pri čemu većina ide u Kinu, gdje su privatne rafinerije manje zabrinute zbog američkih sankcija koje sprječavaju Iran da prodaje naftu drugdje. Ukoliko bi došlo do prekida tih isporuka, kineski kupci bi morali tražiti alternativne izvore na globalnom tržištu, što bi moglo dodatno pogurati cijene naviše.

Još jedno ključno pitanje odnosi se na Hormuški moreuz, kroz koji svakodnevno prolazi oko 20 posto globalnih zaliha nafte. Izvoznici sa Bliskog istoka, poput Saudijske Arabije, Iraka i Ujedinjenih Arapskih Emirata, većinu svog izvoza šalju tim putem. Ipak, analitičari smatraju da Iran nema interes da pokuša zatvoriti moreuz, jer bi time prekinuo i vlastiti izvoz te naštetio svom najvećem kupcu, Kini.

Ograničeni udari na iranski nuklearni program i Revolucionarnu gardu, koji bi izbjegli promjenu režima ili otvoreni rat, mogli bi dovesti do rasta cijena nafte za 5 do 10 dolara po barelu, isključivo na osnovu straha na tržištu, procjenjuje Rystad Energy u scenariju prije izbijanja rata.

Širi sukob koji bi uključivao iransko ometanje tankerskog saobraćaja mogao bi pogurati cijenu sirove nafte iznad 90 dolara po barelu, dok bi cijene goriva u SAD-u porasle „znatno iznad“ 3 dolara po galonu, prema drugom predratnom scenariju Claytona Seiglea iz Centra za strateške i međunarodne studije. Prema podacima američkog auto-kluba AAA, prosječna cijena goriva u SAD-u prošle sedmice iznosila je 2,98 dolara po galonu.