Laridžanijeva smrt je značajnija od smrti vrhovnog vođe

Neposredno prije nego što je iranski vrhovni vođa ubijen u zračnom napadu prvog dana rata, jedan iranski zvaničnik je aludirao na to ko zapravo drži moć iza kulisa. 

– On je jedan od rijetkih ljudi koji se još uvijek mogu sastati s vođom, a zadatak mu je spasiti sistem – rekao je taj zvaničnik.

Čovjek o kojem je govorio bio je Ali Laridžani, iranski šef nacionalne sigurnosti, koji je sada, prema tvrdnjama Izraela, mrtav – posljednji u nizu ubijenih visokih zvaničnika i do sada možda najvažniji, piše The Telegraph.

Čovjek koji je vukao konce

Navodno ubojstvo Laridžanija značajno se razlikuje od napada u kojem je ubijen vrhovni vođa Modžtaba Hamnei. Hamnei je bio poglavar iranske države, vjerski autoritet i ustavni vrhovni zapovjednik. Laridžani je, s druge strane, bio čovjek zahvaljujući kojem je sistem funkcionirao.

Smatralo se da je od juna prošle godine bio de facto vođa Irana i jedan od rijetkih istinskih diplomata koje je Islamska Republika imala desetljećima.

Njegov službeni posao obuhvatao je upravljanje protokom informacija među institucijama, koordinaciju diplomatskih kanala, suzbijanje frakcijskih sukoba i provedbu kontrolisanog nasljeđivanja kako bi se spriječilo da se sistem rascijepi na konkurentske centre moći.

Tu je ulogu usavršavao tokom 30 godina, stječući ogromno iskustvo kao ministar kulture, desetogodišnji šef državne radiotelevizije, tajnik Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, predsjednik parlamenta punih 12 godina te, naposljetku, kao Hameneijev osobni izaslanik kod ruskog predsjednika Vladimira Putina. Prošlog mjeseca jedan iranski zvaničnik izjavio je: “Službeno, on ovdje vodi sve.”

Sada se postavlja pitanje posjeduje li itko drugi u Iranu institucionalno znanje, povjerenje i praktično razumijevanje upravljanja potrebno da sistem održi na okupu. Dokazi upućuju na to da je odgovor negativan.

Složen sistem pred kolapsom

Iranska Islamska Republika osmišljena je kao složen sistem institucija koje se preklapaju, s namjerno suprotstavljenim centrima moći. Da bi funkcionirala kao cjelina, zahtijevala je stalnu koordinaciju iz ureda vrhovnog vođe.

Predsjednik vodi civilnu vladu, ali odgovara vrhovnom vođi. Korpus čuvara Islamske revolucije kontrolira velik dio gospodarstva i sigurnosnog aparata, ali je teoretski podređen autoritetu vrhovnog vođe. Skupština stručnjaka bira vrhovnog vođu, ali on postoji njegovom voljom, dok Vijeće čuvara provjerava kandidate za izborne dužnosti prema kriterijima koje definira sam vođa.

Ovakva struktura trebala je spriječiti bilo koju pojedinačnu instituciju da stekne dovoljno moći za ugrožavanje vrhovnog vođe, ali je istovremeno osigurala da ništa ne može funkcionirati bez njegove koordinacije. Slabost sistema leži u tome što zahtijeva nekoga ko razumije sve te pokretne dijelove i može ih uskladiti.

Laridžanijevo intimno poznavanje sistema ne može se brzo prenijeti niti lako zamijeniti. Znao je koji klerici u Komu imaju stvarni utjecaj, za razliku od onih s impresivnim titulama, ali malom moći. Desetljećima je gradio odnose s ruskim zvaničnicima, kineskim diplomatima i regionalnim silama. Znao je kako strukturirati pregovore da bi tvrdolinijašima pružio pokriće za prihvaćanje kompromisa.

Posljedice za rat

Kada je 2020. ubijen Kasim Sulejmani, Iran je zapovjednika elitnih snaga Quds zamijenio Esmailom Ganijem. Kada su ubijeni nuklearni naučnici, novi se mogu obučiti. Ali ne postoji mehanizam za zamjenu osobe koja zna kako cijeli sistem uskladiti jer ta uloga nikada nije bila formalizirana niti priznata.

Pitanje s kojim se Iran sada suočava nije mogu li pojedine institucije preživjeti – jer mogu – već može li sistem u cjelini funkcionirati bez ljudi koji su ga znali koordinirati.

Iako je Iran izloženiji nego ikad, navodno ubojstvo Laridžanija ne mora nužno značiti kraj rata. Država ima novog vrhovnog vođu, Modžtabu Hameneija, koji nije viđen tjednima. Ipak, Laridžanijevom smrću Iran ostaje bez ikoga tko bi mogao vjerodostojno pregovarati sa Sjedinjenim Državama.

On je bio jedina osoba kojoj su vjerovali i iranski tvrdolinijaši i strane vlade da može postići dogovor. To možda odgovara Izraelcima koji žele pad Islamske Republike, ali oni koji traže brzi izlaz iz rata koji izaziva globalnu energetsku krizu mogli bi ostati razočarani.