Tramp i Netanjahu blisko sarađuju, ali je moguć raskol među njima

Donald Tramp i Benjamin Netanjahu gotovo svakodnevno razgovaraju otkako je započeo rat s Iranom. Američki predsjednik izjavio je za Axios da njih dvojica “odlično surađuju”.

Ipak, kako sukob ulazi u treću sedmicu, u Vašingtonu se sve češće govori o mogućem razilaženju ciljeva između Sjedinjenih Država i Izraela. Prema pisanju Axiosa, pojedini američki zvaničnici smatraju da je Tramp unutar Bijele kuće najskloniji nastavku rata s Iranom i da je u nekim stavovima bliži ambicioznim ciljevima Netanjahua nego dio njegovih savjetnika.

Ipak, troje Trampovih savjetnika reklo je da vjeruju kako bi američki predsjednik mogao željeti završiti glavne vojne operacije prije izraelskog premijera. U političkim krugovima u Vašingtonu, Tel Avivu i Teheranu smatra se da bi eventualno razilaženje saveznika moglo imati veliki utjecaj na daljnji tok rata.

Unatoč tome, dvojica lidera trenutno djeluju usklađenije nego ranije, a kriza u Hormuški moreuz dodatno smanjuje vjerovatnoću brzog američkog povlačenja iz sukoba. Američke i izraelske vojne i obavještajne službe intenzivno sarađuju, ali imaju različite prioritete.

Dok se SAD uglavnom fokusira na vojne ciljeve, Izrael provodi i atentate na visoke iranske zvaničnike te druge operacije koje bi mogle otvoriti put promjeni režima u Iranu. Američki zvaničnici navode da bi Trump eventualnu promjenu vlasti u Iranu smatrao dodatnim uspjehom, ali da mu je primarni cilj okončati rat nakon uništenja ključnih iranskih vojnih kapaciteta – balističkog i nuklearnog programa, mornarice te mreže saveznika u regionu.

Različiti pristupi bili su vidljivi već na početku sukoba. Izrael je u prvim napadima pokušao eliminirati iransko političko i vojno vodstvo, dok su se Sjedinjene Države fokusirale na uništavanje projektila i dronova koji su prijetili američkim bazama u regiji.

Izraelske operacije su kasnije proširene. Prema navodima Axiosa, obavještajna služba Mossad pokušala je ohrabriti iranske Kurde da pokrenu kopnenu ofanzivu iz sjevernog Iraka, ali ta inicijativa zasad nije realizirana.

Jedan od rijetkih otvorenih sporova pojavio se nakon izraelskog bombardovanja iranskih naftnih skladišta. Stabilnost globalnog tržišta nafte za Vašington je važan faktor, zbog čega je Bijela kuća zatražila od Izraela da ne napada naftne ciljeve bez prethodnog odobrenja.

Američki zvaničnici navode da SAD nastoji izbjeći destabilizaciju tržišta, dok je Izrael spremniji prihvatiti veći stepen regionalne nestabilnosti u borbi protiv Irana. Dodatne napetosti izazvao je napad na iransko plinsko polje Južni Pars.

Tramp je javno tvrdio da SAD nije bio upoznat s planom, no mediji, uključujući The Wall Street Journal, objavili su da je američki predsjednik unaprijed znao za operaciju i podržao je. Istovremeno je Tramp pokušao ograničiti daljnju eskalaciju, poručivši da Izrael neće nastaviti napade na to polje osim ako Iran ne napadne Katar.

Unatoč povremenim nesuglasicama, odnosi Trampa i Netanjahua trenutno su vrlo bliski. Prema pisanju Axiosa, sukob koji je trajao 12 dana prošlog ljeta dodatno je ojačao njihovu saradnju.

Tramp je tada operaciju ocijenio velikim uspjehom i pripisao značajne zasluge izraelskom premijeru. Nakon toga pokrenuo je i političku kampanju u kojoj zagovara pomilovanje Netanjahua i okončanje procesa koji se protiv njega vodi zbog optužbi za korupciju.

Neki analitičari kritikovali su izraelsku odluku o atentatu na šefa iranske sigurnosti Ali Laridžani, smatrajući da je mogao biti otvoreniji za dogovor sa SAD-om nego drugi iranski zvaničnici. Tramp je, međutim, podržao taj potez.

Istovremeno su se u SAD pojavile i političke tenzije nakon ostavke čelnika Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma Joe Kent, koji je tvrdio da je Izrael gurnuo Vašington u nepotreban rat. Tramp je priznao da ciljevi Izraela mogu biti „donekle drugačiji“ od američkih.

Evropski zvaničnici također navode da je američki državni sekretar Marco Rubio u razgovorima s partnerima priznao da postoje određene razlike između Vašingtona i Tel Aviva. Američki ministar odbrane Pit Hegest poručio je da će Sjedinjene Države same odlučiti kada su njihovi ratni ciljevi ispunjeni, bez obzira na strategiju Izraela.

Donald Tramp i Benjamin Netanjahu gotovo svakodnevno razgovaraju otkako je započeo rat s Iranom. Američki predsjednik izjavio je za Axios da njih dvojica “odlično surađuju”.

Ipak, kako sukob ulazi u treću sedmicu, u Vašingtonu se sve češće govori o mogućem razilaženju ciljeva između Sjedinjenih Država i Izraela. Prema pisanju Axiosa, pojedini američki zvaničnici smatraju da je Tramp unutar Bijele kuće najskloniji nastavku rata s Iranom i da je u nekim stavovima bliži ambicioznim ciljevima Netanjahua nego dio njegovih savjetnika.

Ipak, troje Trampovih savjetnika reklo je da vjeruju kako bi američki predsjednik mogao željeti završiti glavne vojne operacije prije izraelskog premijera. U političkim krugovima u Vašingtonu, Tel Avivu i Teheranu smatra se da bi eventualno razilaženje saveznika moglo imati veliki utjecaj na daljnji tok rata.

Unatoč tome, dvojica lidera trenutno djeluju usklađenije nego ranije, a kriza u Hormuški moreuz dodatno smanjuje vjerovatnoću brzog američkog povlačenja iz sukoba. Američke i izraelske vojne i obavještajne službe intenzivno sarađuju, ali imaju različite prioritete.

Dok se SAD uglavnom fokusira na vojne ciljeve, Izrael provodi i atentate na visoke iranske zvaničnike te druge operacije koje bi mogle otvoriti put promjeni režima u Iranu. Američki zvaničnici navode da bi Trump eventualnu promjenu vlasti u Iranu smatrao dodatnim uspjehom, ali da mu je primarni cilj okončati rat nakon uništenja ključnih iranskih vojnih kapaciteta – balističkog i nuklearnog programa, mornarice te mreže saveznika u regionu.

Različiti pristupi bili su vidljivi već na početku sukoba. Izrael je u prvim napadima pokušao eliminirati iransko političko i vojno vodstvo, dok su se Sjedinjene Države fokusirale na uništavanje projektila i dronova koji su prijetili američkim bazama u regiji.

Izraelske operacije su kasnije proširene. Prema navodima Axiosa, obavještajna služba Mossad pokušala je ohrabriti iranske Kurde da pokrenu kopnenu ofanzivu iz sjevernog Iraka, ali ta inicijativa zasad nije realizirana.

Jedan od rijetkih otvorenih sporova pojavio se nakon izraelskog bombardovanja iranskih naftnih skladišta. Stabilnost globalnog tržišta nafte za Vašington je važan faktor, zbog čega je Bijela kuća zatražila od Izraela da ne napada naftne ciljeve bez prethodnog odobrenja.

Američki zvaničnici navode da SAD nastoji izbjeći destabilizaciju tržišta, dok je Izrael spremniji prihvatiti veći stepen regionalne nestabilnosti u borbi protiv Irana. Dodatne napetosti izazvao je napad na iransko plinsko polje Južni Pars.

Tramp je javno tvrdio da SAD nije bio upoznat s planom, no mediji, uključujući The Wall Street Journal, objavili su da je američki predsjednik unaprijed znao za operaciju i podržao je. Istovremeno je Tramp pokušao ograničiti daljnju eskalaciju, poručivši da Izrael neće nastaviti napade na to polje osim ako Iran ne napadne Katar.

Unatoč povremenim nesuglasicama, odnosi Trampa i Netanjahua trenutno su vrlo bliski. Prema pisanju Axiosa, sukob koji je trajao 12 dana prošlog ljeta dodatno je ojačao njihovu saradnju.

Tramp je tada operaciju ocijenio velikim uspjehom i pripisao značajne zasluge izraelskom premijeru. Nakon toga pokrenuo je i političku kampanju u kojoj zagovara pomilovanje Netanjahua i okončanje procesa koji se protiv njega vodi zbog optužbi za korupciju.

Neki analitičari kritikovali su izraelsku odluku o atentatu na šefa iranske sigurnosti Ali Laridžani, smatrajući da je mogao biti otvoreniji za dogovor sa SAD-om nego drugi iranski zvaničnici. Tramp je, međutim, podržao taj potez.

Istovremeno su se u SAD pojavile i političke tenzije nakon ostavke čelnika Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma Joe Kent, koji je tvrdio da je Izrael gurnuo Vašington u nepotreban rat. Tramp je priznao da ciljevi Izraela mogu biti „donekle drugačiji“ od američkih.

Evropski zvaničnici također navode da je američki državni sekretar Marco Rubio u razgovorima s partnerima priznao da postoje određene razlike između Vašingtona i Tel Aviva. Američki ministar odbrane Pit Hegest poručio je da će Sjedinjene Države same odlučiti kada su njihovi ratni ciljevi ispunjeni, bez obzira na strategiju Izraela.