Najopasnije iransko oružje nije ni dron, ni projektil, ni mina

Ratovi se ne dobivaju samo oružjem, već ih često odlučuje geografija. Upravo to pokazuje trenutna situacija oko Irana, gdje glavnu ulogu ne igraju rakete ni dronovi, već jedan uzak, ali strateški presudan morski prolaz – Hormuški moreuz.

Ovaj moreuz, koji povezuje Perzijski i Omanski zaljev, predstavlja glavnu rutu za izvoz nafte i plina iz zemalja Zaljeva. Kroz njega prolazi oko 20 posto svjetske nafte, što ga čini jednim od najvažnijih energetskih “uskih grla” na svijetu.

Iran vrlo dobro zna njegovu vrijednost i godinama otvoreno poručuje da može zatvoriti prolaz. Još 2018. godine zapovjednik Revolucionarne garde upozorio je da će moreuz biti „otvoren za sve ili ni za koga“.

Hormuški moreuz na najužem dijelu širok je svega oko 34 kilometra, dok je plovni koridor za tankere još uži – svega nekoliko kilometara u svakom smjeru. Plitko more, brojni zaljevi i razvedena obala omogućuju učinkovito postavljanje mina i izvođenje brzih napada čamcima, dronovima ili raketama s kopna.

Stručnjaci upozoravaju da je ovaj moreuz opasniji od bilo kojeg pojedinačnog oružja u iranskom arsenalu. Dodatnu prednost Iranu daju otoci u moreuzu i oko njega, poput Kešma i Harga, na kojima se nalaze vojne baze i skladišta.

Prema zapadnim analizama, na otoku Kešm izgrađena je mreža podzemnih tunela, takozvani „grad raketa“, iz kojeg se mogu brzo pokrenuti napadi na brodove u prolazu. Potpuno zatvaranje Hormuškog moreuza imalo bi trenutačne i razorne posljedice za cijeli svijet.

Cijene nafte i plina naglo bi porasle, što bi direktno utjecalo na troškove hrane i drugih osnovnih proizvoda. Čak i kratkotrajni prekid prometa mogao bi poremetiti globalna tržišta, dok bi eventualno postavljene mine mogle sedmicama blokirati prolaz.

Iako se razmatraju vojni konvoji za zaštitu tankera, takve operacije nose velike rizike: U uskom prostoru brodovi bi bili laka meta za kombinirane napade iz zraka, s mora i s kopna.

Brodovi pod vojnom pratnjom mogu se smatrati legitimnim vojnim ciljevima, što dodatno usložnjava situaciju. Iako Sjedinjene Američke Države imaju ogromnu vojnu nadmoć, Iran ne vodi klasičan rat.

Njegova strategija oslanja se na iscrpljivanje protivnika i maksimalno korištenje geografskih prednosti. U takvom sukobu Hormuški moreuz postaje moćnije sredstvo od bilo koje rakete, jer može utjecati ne samo na tok rata, već i na cjelokupnu globalnu ekonomiju.

Zbog toga mnogi analitičari upozoravaju: ako se sukobi dodatno rasplamsaju, upravo bi ovaj uski morski prolaz mogao postati najopasnija tačka na svijetu. Ratovi se ne dobivaju samo oružjem, već ih često odlučuje geografija.

Upravo to pokazuje trenutna situacija oko Irana, gdje glavnu ulogu ne igraju rakete ni dronovi, već jedan uzak, ali strateški presudan morski prolaz – Hormuški moreuz. Ovaj moreuz, koji povezuje Perzijski i Omanski zaljev, predstavlja glavnu rutu za izvoz nafte i plina iz zemalja Zaljeva.

Kroz njega prolazi oko 20 posto svjetske nafte, što ga čini jednim od najvažnijih energetskih “uskih grla” na svijetu. Iran vrlo dobro zna njegovu vrijednost i godinama otvoreno poručuje da može zatvoriti prolaz.

Još 2018. godine zapovjednik Revolucionarne garde upozorio je da će moreuz biti „otvoren za sve ili ni za koga“. Hormuški moreuz na najužem dijelu širok je svega oko 34 kilometra, dok je plovni koridor za tankere još uži – svega nekoliko kilometara u svakom smjeru.

Plitko more, brojni zaljevi i razvedena obala omogućuju učinkovito postavljanje mina i izvođenje brzih napada čamcima, dronovima ili raketama s kopna. Stručnjaci upozoravaju da je ovaj moreuz opasniji od bilo kojeg pojedinačnog oružja u iranskom arsenalu.

Dodatnu prednost Iranu daju otoci u moreuzu i oko njega, poput Kešma i Harga, na kojima se nalaze vojne baze i skladišta. Prema zapadnim analizama, na otoku Kešm izgrađena je mreža podzemnih tunela, takozvani „grad raketa“, iz kojeg se mogu brzo pokrenuti napadi na brodove u prolazu.

Potpuno zatvaranje Hormuškog moreuza imalo bi trenutačne i razorne posljedice za cijeli svijet. Cijene nafte i plina naglo bi porasle, što bi direktno utjecalo na troškove hrane i drugih osnovnih proizvoda.

Čak i kratkotrajni prekid prometa mogao bi poremetiti globalna tržišta, dok bi eventualno postavljene mine mogle sedmicama blokirati prolaz. Iako se razmatraju vojni konvoji za zaštitu tankera, takve operacije nose velike rizike:

U uskom prostoru brodovi bi bili laka meta za kombinirane napade iz zraka, s mora i s kopna. Brodovi pod vojnom pratnjom mogu se smatrati legitimnim vojnim ciljevima, što dodatno usložnjava situaciju.

Iako Sjedinjene Američke Države imaju ogromnu vojnu nadmoć, Iran ne vodi klasičan rat. Njegova strategija oslanja se na iscrpljivanje protivnika i maksimalno korištenje geografskih prednosti.

U takvom sukobu Hormuški moreuz postaje moćnije sredstvo od bilo koje rakete, jer može utjecati ne samo na tok rata, već i na cjelokupnu globalnu ekonomiju. Zbog toga mnogi analitičari upozoravaju: ako se sukobi dodatno rasplamsaju, upravo bi ovaj uski morski prolaz mogao postati najopasnija tačka na svijetu.