Naučnici analizirali gene pasa kako bi shvatili odakle potječu: “Najbolji čovjekov prijatelj 16.600 godina”

Koristeći najstarije do sada proučene pseće gene, naučnici pronalaze sve više dokaza da su naši krzneni prijatelji naši saputnici već hiljadama godina.

Naučnici smatraju da psi potječu od drevne populacije sivih vukova negdje u Evropi ili Aziji. Prije desetina hiljada godina ti vukovi su se navikli na život u blizini ljudi i postali manje agresivni. Kako su se pripitomljavali, njihovi geni su se mijenjali zajedno s ponašanjem, što je dovelo do nastanka pasa kakve danas poznajemo.

Međutim, tačan trenutak i mjesto gdje se to dogodilo i dalje su misterija. Naučnici proučavaju fragmente DNK pronađene u drevnim ostacima pasa i vukova kako bi otkrili kako su mogli izgledati najraniji psi i odakle su došli.

U dvije odvojene studije objavljene u srijedu u časopisu Nature, istraživači su dodatno pomjerili vremensku liniju unazad. Uspostavili su novi način proučavanja drevne pseće DNK – koja je često kontaminirana i teško se izdvaja – tako što su uspjeli izolirati samo “pseće” dijelove.

Analizirali su drevne gene iz ostataka više od 200 pasa i vukova. Najstariji uzorak datira od prije oko 15.800 godina, čime je porijeklo pasa pomjereno unazad za najmanje 5.000 godina.

“Ovaj jedinstveni odnos između ljudi i pasa postoji već tako dugo i nastavlja se i danas”, rekao je Jeffrey Kidd, stručnjak za pseću genomiku sa Univerziteta Michigan, koji nije učestvovao u novom istraživanju.

Geni su pokazali da su psi već bili rasprostranjeni širom zapadne Evrope i Azije prije 14.200 godina, u periodu prije pojave poljoprivrede i zemljoradnje. Ti psi su živjeli s lovcima-sakupljačima koji su bili u stalnom pokretu.

Početak poljoprivrede – velika prekretnica u ljudskoj historiji – doveo je nove ljude u Evropu iz jugozapadne Azije. Oni su se miješali s Evropljanima i ostavili trajan i raznolik trag u njihovim genima.

No geni pasa koje su naučnici proučavali, od Ujedinjenog Kraljevstva pa sve do Turske, ostali su znatno ujednačeniji. Na njih je manje utjecao dolazak novih ljudskih populacija tokom razvoja poljoprivrede, a više interakcije između različitih grupa lovaca-sakupljača i njihovih pasa hiljadama godina ranije.

To je drugačije od pasa u Aziji i obje Amerike, čiji geni mnogo jasnije prate obrasce kretanja njihovih vlasnika. Naučnici još uvijek ne znaju tačno kako su izgledali prvi psi, ali imaju određene pretpostavke.

“Sumnjamo da bi nalikovali manjim vukovima”, rekao je koautor studije Lachie Scarsbrook sa Univerziteta Ludwig Maximilian u Minhenu.

Nije potpuno jasno ni kako su ti drevni psi živjeli uz svoje ljude. Moguće je da su čuvali logore ili pomagali u lovu, ali vjerovatno su i provodili vrijeme igrajući se s malom djecom.

Pred naučnicima je još posla kako bi precizno odredili trenutak kada su se psi pojavili – prve stranice dugog zajedničkog poglavlja koje i danas traje.

“Oni su najbolji čovjekov prijatelj, uz naša društva posljednjih 16.000 godina i tako će biti i u budućnosti”, poručio je Scarsbrook.