BiH u Velsu nije blistala, ali je pokazala ono što dugo nije imala

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine u Kardifu nije odigrala savršenu utakmicu, ali je odigrala veliku utakmicu. U baražu za Svjetsko prvenstvo protiv Velsa nije pobijedila kroz dominaciju, nego kroz karakter, strpljenje i psihološku čvrstinu. 

Poslije 1:1 u 120 minuta, Zmajevi su slavili 4:2 na penale i izborili finale, a upravo način na koji su došli do tog trijumfa govori više od samog rezultata. Ovo nije bila predstava za ljepotu, nego za prolaz, a u takvim noćima to je najvažnije.

Stidljiv početak

BiH je u meč ušla u formaciji 3-5-2, sa Seadom Kolašincem, Nikolom Katićem i Tarikom Muharemovićem pozadi, te Amarom Dedićem i Amarom Memićem uz aut-linije. 

Međutim, prvo poluvrijeme bilo je stegnuto i oprezno, baš onako kako je kasnije priznao i Edin Džeko, rekavši da je tim ušao “pomalo stidljivo”. 

Statistika pokazuje da je Vels imao 61,9 posto posjeda, 19 udaraca i čak devet kornera, dok je BiH ostala na 38,1 posto lopte i tri kornera, što jasno pokazuje ko je duže kontrolisao teren. Ipak, ta kontrola domaćina nije bila potpuna jer je BiH, i kada je trpjela, ostajala u utakmici.

Pravi trenutak utakmice bio je, paradoksalno, velški gol. Danijel Džejms (Daniel James) pogodio je u 51. minuti za 1:0, ali je upravo tada BiH počela igrati hrabrije i odlučnije. 

Barbarez i Džeko su poslije meča praktično poslali istu poruku: tek nakon primljenog gola ekipa je zaigrala ono što je dogovoreno. 

Prave izmjene

Ulasci Kerima Alajbegovića i Ivana Bašića u 62. minuti, a zatim Dženisa Burnića i Harisa Tabakovića, promijenili su ritam utakmice. 

BiH je dobila više energije, više rizika i više konkretnosti, a nagrada je stigla u 86. minuti kada je Alajbegović izveo korner, a Džeko pogodio za 1:1. To je bio trenutak u kojem su se spojili iskustvo kapitena i hrabrost mladih igrača.

Ono što ovu pobjedu čini još posebnijom jeste činjenica da BiH nije potonula ni kada je bila pod najvećim pritiskom. Vels je imao više lopte, više pokušaja i više domaćeg naleta, ali je BiH meč završila sa pet udaraca u okvir gola naspram tri velška. Drugim riječima, domaćin je bio glasniji, ali nije bio mnogo precizniji. 

U produžecima je odbrana BiH preživjela nekoliko teških trenutaka, a posebno je zapažen bio veliki blok Muharemovića nakon jednog opasnog pokušaja Velsa. Barbarez je poslije utakmice posebno istakao i mentalni povratak Nikole Vasilja, koji je nakon primljenog gola ostao miran i kasnije postao junak raspucavanja.

Lutrija penala

Penali su samo potvrdili ono što je BiH gradila tokom večeri. Iako je Ermedin Demirović odmah promašio prvi udarac sa bijele tačke, nije bilo raspada. Haris Tabaković, Ivan Bašić, Amir Hadžiahmetović i Kerim Alajbegović bili su sigurni, dok su Brenan Džonson (Brennan Johnson) i Niko Vilijams (Neco Williams) zakazali za Vels. 

Zanimljivo je da je poslije meča selektor Velsa Krejg Belami (Craig Bellamy) rekao da je domaćin upravo u završnici regularnog dijela ušao u “haos”, a to je prostor koji je više odgovarao BiH nego tehnički uređenoj i mirnoj utakmici. Kada se meč slomio na živce, duel i vjeru, BiH je bila jača.

Identitet ekipe 

Zato je osnovni zaključak jednostavan: BiH u Kardifu nije bila bolja u svemu, ali je bila bolja u onome što odlučuje velike nokaut utakmice. Ova reprezentacija i dalje ima mane, posebno u izlasku s loptom i u periodima kada protivnik visoko pritisne, ali sada ima identitet. 

Ima klupu koja može promijeniti tok meča, ima kapitena koji se pojavi kada je najteže, i ima selektora koji je, kako sam kaže, ekipi usadio vjeru da može protiv svakoga. 

Upravo to je najveća poruka iz Velsa: BiH možda još nije potpuno izgrađena reprezentacija, ali je postala ekipa koja zna kako preživjeti i pobijediti kada je najvažnije. Nadamo se da će tako biti i u utorak. Neka Zenica izgori i neka se slavi do jutarnjih sati! 

avaz