Na Međunarodni dan borbe protiv mina: U miniranim dijelovima BiH i danas se gine

Tri decenije od rata i 25 godina nakon što je njegov otac prijavio minska polja u blizini sela, Elvedin Ćato sa strahom dolazi u Trnovu ravan kod Čajniča, selo u kojem je odrastao. Predstavnici BH MAC-a s Pala prije 12 godina obišli su teren, fotografirali mine, vidljive i golim okom, najavili dolazak deminera.Uprkos stalnim apelima, ni do danas nisu došli. Gdje sam naš’o onaj PROM (Potezna rasprskavajuća odskočna mina – jedna od najopasnijih, op.a.), stoji i danas.Služio sam vojsku u Titovoj gardi i znam šta je to, ali ne bih se upušt’o. Stotinu metara od moje kuće poginuo je komšija Komlenović.Oko kuće su četiri minska polja, imanje je opasano u potkovicu s minskim poljima i kad dođeš s djecom to je vrlo opasno. Strepiš k’o od zmije.Nema volje ni interesa da se deminira, jer se sve gleda – ovo su moji, ovo su vaši, a mi smo svi naši – kaže Ćato. Prema posljednjim izvještajima Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC) iz januara ove godine, 774,69 kvadratnih kilometara ili 1,5 posto od ukupne teritorije države, smatra se sumnjivom površinom.U operativnoj upotrebi i dalje je 8.415 zapisnika kojima su označena minska polja ili pojedinačna eksplozivna sredstva. Procjenjuje se da u BiH postoji još gotovo 170.000 mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava, što predstavlja direktnu prijetnju za više od 93.000 stanovnika u 118 općina.Rusmir Hanić, jedan od vodećih stručnjaka za deminiranje i osnivač prve privatne kompanije za deminiranje u BiH procjenjuje da će ova zemlja ostati zarobljena minama u narednih najmanje 50 godina. Kaže da je proces deminiranja počeo 1996., kada je osnovan UN MAC koji je koordinirao proces urgentnog deminiranja uglavnom važne saobraćajne, elektroenergetske i komunalne infrastrukture i kada su „strane u sukobu“ dobile obavezu da uklone svoje mine.Bio je to period snažne međunarodne pomoći, prisustva brojnih međunarodnih organizacija, tendera koje je, prvi put, finansirala i Svjetska banka. Ubrzo se stanje mijenja formiranjem BH MAC-a.Zapošljavaju se politički podobni i potrebni, posebno bivši oficiri JNA, odnosno „strana u sukobu“ u BiH, a sve se radi s ciljem da namijenjeni novac bude podijeljen na RS i FBiH. Na čudan način International trust fund iz Slovenije preuzima ulogu fonda za sakupljanje novaca za deminiranje.Kada im je u centru u Sloveniji poginuo određen broj osoblja, rastavljajući vjerovatno minu „Goraždanku“, to se prikrilo. Kako je mina dospjela tamo i zašto je rastavljana, a ne po pravilima uništena, niko do danas ne zna.Uglavnom, stvara se infrastruktura za pranje novca i neučinkovitost deminiranja – kaže Hanić. Uprkos značajnoj međunarodnoj pomoći, stanovnici BiH i danas ginu od mina.Hanić navodi da gotovo pola miliona građana živi u blizini sumnjivih područja. Kako bi „spasila obraz”, dodaje, međunarodna zajednica je uvela novu metodu smanjivanja sumnjivih površina.U zadnjih 12 godina, metodom otklanjanja sumnje pogledom, sumnjive površine su sa 4.200 smanjene na današnjih manje od 800 kvadratnih kilometara. Time su neefikasnost, nerentabilnost i loša produktivnost po angažovanoj jedinici značajno smanjeni.Sigurnost takvog zemljišta apsolutno je izostala. Otklanjanje sumnje u zemljište pogledom je istinska ironija struke i deminiranja.BiH je jedna od najvećih praonica novca u deminiranju, za što postoje dokazi i sudske presude, a povlačenje donatora je razumljivo, jer je zloupotrijebljeno. Civilna zaštita i OSBiH ostaju jedini perspektivni kapaciteti za uklanjanje mina.Odgovor na realnu opasnost bit će na nivou kartonske obavijesti: „Pazi ledenice” – ističe Hanić, te dodaje da je za efikasno deminiranje potrebna politička odluka i povratak struke u sistem.I 30 godina nakon rata građani BiH ginu u eksplozijama mina. U minskim nesrećama nakon rata poginulo je 625 osoba.Tokom obavljanja humanitarnog deminiranja u BiH život su izgubila 53 deminera. Tri decenije od rata i 25 godina nakon što je njegov otac prijavio minska polja u blizini sela, Elvedin Ćato sa strahom dolazi u Trnovu ravan kod Čajniča, selo u kojem je odrastao.Predstavnici BH MAC-a s Pala prije 12 godina obišli su teren, fotografirali mine, vidljive i golim okom, najavili dolazak deminera. Uprkos stalnim apelima, ni do danas nisu došli.Gdje sam naš’o onaj PROM (Potezna rasprskavajuća odskočna mina – jedna od najopasnijih, op.a.), stoji i danas. Služio sam vojsku u Titovoj gardi i znam šta je to, ali ne bih se upušt’o.Stotinu metara od moje kuće poginuo je komšija Komlenović. Oko kuće su četiri minska polja, imanje je opasano u potkovicu s minskim poljima i kad dođeš s djecom to je vrlo opasno.Strepiš k’o od zmije. Nema volje ni interesa da se deminira, jer se sve gleda – ovo su moji, ovo su vaši, a mi smo svi naši – kaže Ćato.Prema posljednjim izvještajima Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC) iz januara ove godine, 774,69 kvadratnih kilometara ili 1,5 posto od ukupne teritorije države, smatra se sumnjivom površinom. U operativnoj upotrebi i dalje je 8.415 zapisnika kojima su označena minska polja ili pojedinačna eksplozivna sredstva.Procjenjuje se da u BiH postoji još gotovo 170.000 mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava, što predstavlja direktnu prijetnju za više od 93.000 stanovnika u 118 općina. Rusmir Hanić, jedan od vodećih stručnjaka za deminiranje i osnivač prve privatne kompanije za deminiranje u BiH procjenjuje da će ova zemlja ostati zarobljena minama u narednih najmanje 50 godina.Kaže da je proces deminiranja počeo 1996., kada je osnovan UN MAC koji je koordinirao proces urgentnog deminiranja uglavnom važne saobraćajne, elektroenergetske i komunalne infrastrukture i kada su „strane u sukobu“ dobile obavezu da uklone svoje mine. Bio je to period snažne međunarodne pomoći, prisustva brojnih međunarodnih organizacija, tendera koje je, prvi put, finansirala i Svjetska banka.Ubrzo se stanje mijenja formiranjem BH MAC-a. Zapošljavaju se politički podobni i potrebni, posebno bivši oficiri JNA, odnosno „strana u sukobu“ u BiH, a sve se radi s ciljem da namijenjeni novac bude podijeljen na RS i FBiH.Na čudan način International trust fund iz Slovenije preuzima ulogu fonda za sakupljanje novaca za deminiranje. Kada im je u centru u Sloveniji poginuo određen broj osoblja, rastavljajući vjerovatno minu „Goraždanku“, to se prikrilo.Kako je mina dospjela tamo i zašto je rastavljana, a ne po pravilima uništena, niko do danas ne zna. Uglavnom, stvara se infrastruktura za pranje novca i neučinkovitost deminiranja – kaže Hanić.Uprkos značajnoj međunarodnoj pomoći, stanovnici BiH i danas ginu od mina. Hanić navodi da gotovo pola miliona građana živi u blizini sumnjivih područja.Kako bi „spasila obraz”, dodaje, međunarodna zajednica je uvela novu metodu smanjivanja sumnjivih površina. U zadnjih 12 godina, metodom otklanjanja sumnje pogledom, sumnjive površine su sa 4.200 smanjene na današnjih manje od 800 kvadratnih kilometara.Time su neefikasnost, nerentabilnost i loša produktivnost po angažovanoj jedinici značajno smanjeni. Sigurnost takvog zemljišta apsolutno je izostala.Otklanjanje sumnje u zemljište pogledom je istinska ironija struke i deminiranja. BiH je jedna od najvećih praonica novca u deminiranju, za što postoje dokazi i sudske presude, a povlačenje donatora je razumljivo, jer je zloupotrijebljeno.Civilna zaštita i OSBiH ostaju jedini perspektivni kapaciteti za uklanjanje mina. Odgovor na realnu opasnost bit će na nivou kartonske obavijesti: „Pazi ledenice” – ističe Hanić, te dodaje da je za efikasno deminiranje potrebna politička odluka i povratak struke u sistem.I 30 godina nakon rata građani BiH ginu u eksplozijama mina. U minskim nesrećama nakon rata poginulo je 625 osoba.Tokom obavljanja humanitarnog deminiranja u BiH život su izgubila 53 deminera.