Asmir i Elma Hamzić postali hranitelji četvero djece: Oni su nama bili suđeni

Asmir i Elma Hamzić su ljudi velikog srca. Oni su u svoj dom kao hranitelji raširenih ruku primili četvero djece, dva brata i dvije sestre i pružili im ljubav, zaštitu i mnoštvo zagrljaja.

Za „Avaz“ su pristali ispričati svoje iskustvo u nadi da će potaknuti još nekoga na ovaj plemenit čin. Nismo znali za hraniteljstvo dok nismo čuli od prijatelja za taj oblik zaštite djece i odmah smo predali dokumentaciju.

Jako brzo smo ušli u proces edukacije i obuke. Mi kao hranitelji moramo imati stalno prebivalište, potvrdu da smo državljani BiH, adekvatne uvjete za život, i to su neke osnovne stavke.

Mislim da većina ljudi ima te osnovne uslove kako bi mogli postati hranitelji – objasnila je Elma. Na razgovorima hranitelje pitaju na šta su spremni, a Hamzići su bili jasni da im nije bitna ni nacionalnost djeteta, ni bilo šta drugo.

Jednostavno žele pružiti topli dom djetetu. Oni su nama bili suđeni. Znate kako, kad čovjek poželi neku želju, kao što smo Elma i ja željeli kuću punu djece, dobro kažu – pažite šta želite.

Meni je drago da nam se to ostvarilo. Nismo htjeli da budemo navalentni i govorimo im da nas zovu mama i babo, rekli smo da nas zovu po imenima.

Cijelu sedmicu smo proveli s njima, upoznavali se, i došao je vikend kad su trebali doći u našu kuću. Priredili smo mali doček, baloni, ukrasi, torta.

Krajem nedjelje okupali smo ih i kad sam vidio ta mala bića koja su se šćućurila u kadi i koja ne znaju ko smo mi, da li im želimo dobro, shvatio sam da su to moja djeca.

Bez obzira što nisu biološka. U ponedjeljak sam ih odveo na šišanje, a mlađi sin me pitao može li nas zvati babo i mama – emotivno priča Asmir.

Početak nije bio jednostavan, Asmir i Elma su do tog trenutka živjeli sami, imali svoje navike i svoj ritam, ali posebnost ove djece donijela je novu radost u kuću.

Prva godina je bio period adaptacije, od prehlada, bolesti, ali, istaknuli su, sve se prevaziđe ako u ovo uđete srcem. Ja njih zovem mali ljudi.

To su tako samostalna djeca koja imaju jako dobre navike. S njima možete razgovarati kao s velikima, iako to ne bi trebalo biti tako u njihovom dobu, ali eto, tako je.

Njima je bilo teže nego nama, ali moram reći da je to bila ljubav na prvi pogled, zaista je odmah kliknulo i s naše i s njihove strane. Prolazili smo kroz razne etape i periode i sad kad ih pogledam i vidim kako rastu, uče, drago mi je da su uspjeli, i nekako se zaboravi na sve teške trenutke – priznala je Elma.

Starija djeca su svjesna svoje prošlosti, imaju neka sjećanja, a sve četvero se sjećaju doma. Međutim, i Asmir i Elma ističu da je jako važno s njima otvoreno razgovarati.

Mi smo otvoreni o tom pitanju, ni u jednom trenutku nismo pokušali ništa da sakrijemo, želimo da znaju da imaju svoje porijeklo, da su imali mamu i slično.

Pogotovo sad kako rastu, jednostavno, svjesni su svega i imaju potrebu da razgovaraju o tom prošlom životu, ali trudimo se da završimo razgovore humorom i smijehom, da njima ne bude bolno.

Smatramo da ih treba pustiti da pričaju i pružiti im podršku. Ali evo, nakon dvije godine, ni mi ni oni ne možemo zamisliti život jedni bez drugih – kazala je Elma.

Jako je važno da oni koji se odluče za hraniteljstvo shvate da ta djeca zadržavaju svoj identitet, svoje ime i prezime. Djeca svakako imaju potrebu da to znaju i lakše je kako rastu da su svjesni da su imali svoje roditelje, da smo im mi hranitelji, mada se često u školi predstavljaju kao Hamzići, malo ih zbunjuje sve to, zaista su preslatki.

Naša vrata su otvorena za ljude koji požele da vide kako izgleda naš život s četvero djece, ako će im to pomoći da se odluče. Moram još dodati da nam je socijalna služba ogromna podrška, svaka situacija, svaki problem, svi su tu za nas u bilo koje doba dana i noći – poručila je Elma.

Asmir je promijenio i posao kako bi mogao svoj raspored prilagoditi obavezama oko djece, a ističe da imaju samo jedan cilj, da ovu djecu izvedu na pravi put i vide da su postali dobri ljudi.

U tome se, zapravo, ogleda suština hraniteljstva. Pružiti djetetu sigurnost, ljubav i osjećaj pripadnosti i bezuvjetne podrške.

Voljela bi da svi ljudi koji imaju predrasude i strahove shvate da njima ništa nije potrebno, nemaju nikakve želje, vjerujte, samo žele zagrljaje, ljubav i pažnju.

Iako su tete koje rade u domovima divne, previše je djece i ne može se svakom pojedinačno pružiti potrebna pažnja. Uvijek je neko kod nas u zagrljaju, ali to je zaista nevjerovatna ljubav.

Nisam se ostvarila kao biološka majka, ali oni su moja djeca, kao da sam ih rodila – poručila je Elma. Ispočetka smo odbijali govoriti za medije, ali smo shvatili da ako od 200 ljudi koji ovo pročitaju, jedno odluči da bude hranitelj, mi smo uspjeli.