Šta su misterije Jadrana: Zvukovi iz dubina i svjetlucanje mora

Priča o neobičnim pojavama na Jadranu počela je sasvim slučajno, u razgovoru s ribarom iz zadarskog akvatorijuma. 

Prošlog ljeta, tokom noćnog izlaska na more, kaže, čuo je zvuk koji nije mogao povezati ni s čim poznatim – duboko, pulsirajuće brujanje koje se pojavilo iznenada i nakon nekoliko minuta nestalo.

Nije bio jedini koji je to doživio. Slična iskustva, tvrdi, povremeno spominju i njegovi kolege – ljudi koji more poznaju godinama i navikli su na njegove uobičajene zvukove, od udaljenih motora do kretanja ribe ispod površine. Upravo zato, takve pojave ostaju zabilježene kao nešto što odudara od svakodnevice na moru.

Postoje li objašnjenja za neobične zvukove

Takva svjedočanstva rijetko izlaze iz tog kruga, ali otvaraju pitanje postoji li za njih naučno objašnjenje. Pregled dostupnih istraživanja pokazuje da odgovori postoje, ali nisu uvijek jednoznačni.

U moru se zvuk širi znatno brže i na većim udaljenostima nego u vazduhu, zbog čega se izvor često doživljava bliže nego što zaista jeste. Istraživanja morskog zvučnog okruženja, u kojima učestvuju i hrvatske naučne institucije poput Instituta „Ruđer Bošković”, ukazuju na to da ovakve pojave mogu biti posljedica komunikacije morskih organizama, ali i brodskog saobraćaja ili podmorskih procesa.

Vela Luka 1978: more koje se naglo povuklo

No zvukovi su tek jedan dio šire slike. Jadransko more, iako se često doživljava kao mirno i predvidivo, bilježi niz pojava koje su u trenutku kada su se dogodile djelovale neobično. Jedan od najpoznatijih primjera dolazi iz Vele Luke na Korčuli, gdje se 21. juna 1978. godine more počelo naglo dizati i povlačiti bez vidljivog razloga.

Nije bilo oluje ni jakog vjetra, ali nivo mora je oscilirao dovoljno snažno da prouzrokuje štetu na obali i plovilima. Kasnije analize pokazale su da je riječ o meteotsunamiju – pojavi povezanoj s naglim promjenama atmosferskog pritiska i oblikom obale, kakve i danas prati Državni hidrometeorološki zavod.

Skupina hrvatskih naučnika s PMF-a u Zagrebu i Instituta „Ruđer Bošković” nakon tri decenije riješila je „velolučku enigmu” i rezultate objavila u jednom od najprestižnijih časopisa iz geofizike, Journal of Geophysical Research.

Kako je objašnjen fenomen iz Vele Luke

„Potvrdili smo da su tu veliku poplavu u Veloj Luci izazvali atmosferski procesi. Odmah nakon što se pojava dogodila postavljene su četiri različite hipoteze, od kojih su je dvije dovele u vezu s pomacima u podmorju, tj. ustvrdile su da je u pitanju tsunami, a dvije s poremećajima u atmosferi. Time je potvrđeno da je relativno mali poremećaj atmosferskog pritiska, od samo nekoliko milibara, koji u uobičajenim uslovima ne bi mogao izazvati kolebanje morske razine veće od nekoliko centimetara, mogao izazvati višemetarsko kolebanje morske razine, zbog pojave rezonancije, ali i zbog specifičnog, ljevkastog oblika Zaliva Vela Luka”, rekao je voditelj istraživanja prof. Mirko Orlić s Geofizičkog odsjeka PMF-a, prenosi Jutarnji list.

Svjetlucanje mora: prirodni fenomen planktona

S druge strane, neke pojave na Jadranu djeluju gotovo nestvarno, ali imaju jasno naučno objašnjenje. Tokom toplih ljetnih noći more ponekad zasvijetli pod rukama plivača ili uz trup broda. Riječ je o bioluminiscenciji, svjetlucanju koje uzrokuju mikroskopski organizmi poput planktona.

Takve pojave redovno bilježe i objašnjavaju stručnjaci Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, ističući da njihova vidljivost zavisi od temperature mora i drugih okolišnih uslova.

Optičke pojave i fatamorgane na horizontu

Dojam neobičnog ponekad stvaraju i optičke pojave na horizontu. U određenim atmosferskim uslovima dolazi do loma svjetlosti u slojevima vazduha različite temperature, što može promijeniti izgled udaljenih objekata.

Ostrva i brodovi tada mogu djelovati izduženo, pomjereno ili kao da lebde iznad mora. Iako je riječ o poznatoj pojavi, takvi prizori često iznenade i iskusne pomorce.

Dubine Jadrana i skriveni svijet podmorja

Dodatnu složenost Jadranu daje i njegov podmorski reljef. Najdublji dijelovi, poput Jabučke kotline koja se spušta više od hiljadu metara, predstavljaju specifične ekosisteme koji se i dalje istražuju.

Istovremeno, more skriva i veliki broj olupina različitih perioda, od antičkih do novijih, što doprinosi dojmu prostora bogatog slojevima koje nije uvijek lako u potpunosti sagledati.

Jadran kao dinamičan prirodni sistem

Kada se sve to uzme u obzir, pokazuje se da većina pojava koje se doživljavaju kao neobične ima svoje uporište u prirodnim procesima. Jadran je dinamičan sistem u kojem se isprepliću meteorološki uslovi, morske struje i karakteristike podmorja.

Nagla promjena vremena, koja nije rijetkost, posebno ljeti, može u kratkom vremenu stvoriti uslove koji iznenade i one koji more dobro poznaju.

Upravo ta kombinacija faktora objašnjava zašto pojedina iskustva ostavljaju utisak misterije — ne zato što upućuju na nešto nepoznato, nego zato što se dešavaju iznenada i izvan uobičajenog konteksta.

More koje i dalje iznenađuje

Priče poput one s početka tako ostaju zanimljiv podsjetnik da Jadran, iako blizak i poznat, i dalje može iznenaditi — ponajprije svojom složenošću.