Odbrana traži hitno puštanje Ratka Mladića, pozivaju se na “humanitarni osnov”

Zahtjev za privremeno ili prijevremeno puštanje na slobodu upućen je sutkinji Gracieli Gatti Santana, pozivajući se na teško zdravstveno stanje i humanitarne razloge

Odbrana Ratka Mladića i zvanično je 30. aprila podnijela hitan zahtjev Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove kojim traži njegovo privremeno ili prijevremeno puštanje na slobodu iz, kako navode, humanitarnih razloga, navodeći da se nalazi u terminalnoj fazi bolesti i da mu se stanje ubrzano pogoršava.

U podnesku, koji je dostavljen predsjednici Mehanizma, sutkinji Gracieli Gatti Santana, Mladićevi advokati ističu da je zahtjev zasnovan na “ozbiljnom medicinskom incidentu” i najnovijim nalazima koji potvrđuju da je Mladić “u stanju uznapredovalog i nepovratnog zdravstvenog pogoršanja” te da se “približava kraju života” .

Odbrana naglašava da zahtjev podnosi alternativno kao molbu za privremeno puštanje ili uslovni prijevremeni otpust, uz obrazloženje da praksa tribunala prepoznaje oba mehanizma kao odgovarajuća u ovakvim okolnostima. Posebno se ističe da “ozbiljnost trenutnog pogoršanja zdravlja predstavlja ključni humanitarni faktor kojem treba dati odlučujući značaj”, te da Mladić, s obzirom na svoje stanje, “ne predstavlja rizik od bjekstva” .

Kao jedan od ključnih razloga navodi se akutni neurološki incident tokom kojeg je Mladić “iznenada izgubio sposobnost govora i imao poteškoće pri gutanju”, što je zahtijevalo hitnu hospitalizaciju. Odbrana dodaje da se nakon povratka iz bolnice njegovo stanje dodatno pogoršalo, te da je “praktično nesposoban za razumljivu komunikaciju sa porodicom i advokatima” .

Medicinska dokumentacija, iako djelimično redigovana, ukazuje na niz ozbiljnih komplikacija, dok dva ljekara koji govore njegov jezik, a koji su ga pregledali 22. aprila, zaključuju da je njegovo stanje “teško, životno ugrožavajuće” i da se “ne može adekvatno liječiti u zatvorskoj bolnici” .

U podnesku se navodi da Mladić već duže vrijeme nije pokretan, da je vezan za invalidska kolica ili krevet, te da njegovo stanje dodatno potvrđuje da ne postoji opasnost od bijega. Odbrana podsjeća i na raniju sudsku praksu u kojoj je utvrđeno da ozbiljna bolest i potreba za palijativnom njegom isključuju mogućnost skrivanja i bijega.

Dalje se ističe da njegovo zdravstveno stanje uključuje višestruko otkazivanje organa, srčanu insuficijenciju, oštećenje bubrega, neurološke poremećaje i visok rizik od moždanog udara ili smrti. U dokumentu se navodi da je riječ o “terminalnoj fazi bolesti” te da čak i medicinski službenik Ujedinjenih nacija upozorava na “predstojeći kraj života” .

Odbrana posebno naglašava da Mladić zbog problema s govorom i razumijevanjem nije u stanju učestvovati u vlastitom liječenju, te da je komunikacija sa medicinskim osobljem dodatno otežana jer ono ne govori njegov jezik. Kao primjer navodi se situacija u kojoj je tokom pregleda prevodilac “dopunjavao i ispravljao njegove nepovezane riječi”, što je moglo dovesti do pogrešne procjene njegovog stanja.

Istovremeno se ukazuje na nedostatke u medicinskom tretmanu u pritvoru, uključujući izostanak kontinuiranog praćenja vitalnih funkcija, nedostatak redovnih EKG pregleda, nepostojanje 24-satnog nadzora i drugih dijagnostičkih procedura koje su standard u liječenju pacijenata sa sumnjom na moždani udar. Jedan od ljekara ocjenjuje da “nije prihvatljivo donositi medicinske odluke na osnovu jednog EKG-a i osnovnog pregleda bez kontinuiranog monitoringa” .

Ljekari su, kako se navodi, zaključili da zatvorska bolnica nije adekvatno opremljena za liječenje ovako kompleksnog zdravstvenog stanja, te da je Mladić “u završnoj i terminalnoj fazi bolesti”.

U dokumentu se dodatno naglašava da je zbog pogoršanog zdravstvenog stanja otežano donošenje medicinskih odluka, te da je Mladić ranije izrazio želju da njegov sin Darko preuzme tu ulogu u slučaju nesposobnosti. Odbrana tvrdi da bi to bilo moguće ostvariti jedino ako bi bio fizički prisutan uz oca.

Konačno, odbrana upozorava da daljnje zadržavanje u pritvoru “ne služi nijednoj legitimnoj svrsi” i da može predstavljati “nehumano i ponižavajuće postupanje”. Navodi se i da bi nastavak pritvora u njegovom stanju mogao predstavljati “okrutno i nečovječno kažnjavanje”, posebno jer mu nije moguće osigurati adekvatnu njegu na kraju života u zatvorskim uslovima .