Kćerka riješila ubistvo majke poslije 52 godine

​LONG AJLEND – Više od pola vijeka nakon brutalnog ubistva Barbare Voldman u američkom gradu Oušnsajd na Long Ajlendu, njena kćerka Marla Voldman Kon uspjela je da pomogne policiji da konačno identifikuje ubicu i istovremeno očisti ime svog pokojnog oca, koji je godinama bio pod sumnjom zajednice.

Priča koja je potresla američku javnost ponovo je dospjela u centar pažnje nakon što je portal “Metro” objavio detalje višedecenijske borbe porodice za istinu.

Barbara Voldman imala je 31 godinu kada je ubijena 11. januara 1974. godine, svega dvadesetak minuta nakon što je ispratila troje djece u školu. Njeno tijelo kasnije je pronašao petogodišnji sin Erik, koji se vratio kući tokom pauze za ručak. Policija je tada utvrdila da je Barbara bila seksualno zlostavljana, vezanih ruku, sa jastučnicom u ustima i ranom od metka u glavi.

Sumnja godinama padala na njenog supruga

Iako je policija još sedamdesetih godina napravila skicu osumnjičenog na osnovu izjava komšija, slučaj nikada nije riješen. Tokom godina veliki dio lokalne zajednice počeo je sumnjati da je za ubistvo odgovoran Barbarin suprug Džerald Voldman, lokalni zubar, posebno nakon što se ponovo oženio samo šest mjeseci poslije njene smrti.

Marla Voldman Kon kasnije je priznala da su glasine ostavile duboke posljedice na porodicu.

“Majčina porodica uvijek je insinuirala da je moj otac ubio moju majku”, rekla je Marla. “Kao dijete bilo je veoma teško odrastati uz takve optužbe.”

Ipak, policija je kasnije utvrdila da je Džerald Voldman u trenutku ubistva bio na poslu sa pacijentom u ordinaciji, a DNK analiza iz 2004. godine dodatno ga je eliminisala kao osumnjičenog. On je preminuo 2007. godine, nikada ne saznavši ko je zapravo ubio njegovu suprugu.

Kćerka godinama pritiskala policiju

Marla Voldman Kon nije željela da prihvati da slučaj ostane neriješen. Godinama je kontaktirala policiju i tražila da se istraga ponovo otvori. Pravi pomak dogodio se 2022. godine, kada je uspjela ubijediti istražioce da ponovo analiziraju DNK tragove sa mjesta zločina koristeći napredne metode genetske genealogije uz pomoć FBI-a.

Nova analiza dovela je istražioce do Tomasa Đenerazija, lokalnog komunalnog radnika koji je živio u komšiluku porodice Voldman u vrijeme ubistva. Međutim, on je preminuo još 2004. godine od raka.

Fotografija stare jakne pomogla da se riješi slučaj

Nakon DNK podudaranja, Marla je samostalno počela istraživati život Tomasa Đenerazija. Kontaktirala je njegovu djecu, od kojih neka nikada nisu ni upoznala svog oca.

“Postavila sam sebi cilj da dokažem da je taj čovjek ubio moju majku”, rekla je Marla.

Ključni detalj pojavio se kada joj je jedna od Đenerazijevih kćerki poslala stare fotografije oca. Na jednoj od njih nosio je jaknu sa krznenom kapuljačom koja je nevjerovatno podsjećala na onu sa policijske skice osumnjičenog iz 1974. godine. Upravo je taj detalj dodatno potvrdio identitet ubice.

Policija nakon pola vijeka zatvorila slučaj

Policija okruga Nasau zvanično je u martu 2026. godine objavila da je Tomas Đenerazio odgovoran za ubistvo Barbare Voldman. Vijest je donijela emotivno olakšanje porodici koja je više od pet decenija živjela bez odgovora.

“Kada sam čula da je mrtav, bilo mi je lakše jer više nikoga neće povrijediti”, rekla je Marla. “Najvažnije je da više nema nepoznatog ubice.”

Njen brat Lari Voldman izjavio je da je konačno došlo do “rehabilitacije imena njihovog oca”, koji je godinama nosio teret sumnje iako nije imao nikakve veze sa zločinom.

DNK tehnologija mijenja stare istrage

Slučaj Barbare Voldman još je jedan primjer kako moderna DNK tehnologija i genetska genealogija posljednjih godina omogućavaju rješavanje decenijama starih neriješenih ubistava širom SAD-a. Američke policijske agencije sve češće koriste baze porodičnog DNK i genealogiju kako bi identifikovale počinioce zločina koji su dugo ostajali van domašaja istražilaca.

Za porodicu Voldman, međutim, najvažnije je što je poslije 52 godine konačno stigao odgovor na pitanje koje ih je pratilo cijeli život — ko je ubio Barbaru Voldman i zašto.