Dvojica bivših visokih predstavnika javno pozvala na ukidanje OHR-a u BiH

Carl Bildt i Wolfgang Petritsch, dvojica bivših visokih predstavnika u BiH, zajednički su pozvali na ukidanje OHR-a u našoj zemlji u autorskom tekstu za njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ).

Tekst nosi naziv “Ukinite visokog predstavnika!”, a Bildt i Petritsch su izrekli statove zbog kojih bi to trebalo uraditi, te predložili najbolje načine.

Tekst prenosimo u cjelosti:

Ukinite visokog predstavnika!

Bosni i Hercegovini više nije potrebna međunarodna uprava. Povlačenje Christiana Schmidta pruža priliku za temeljno novo usmjerenje.

Iznenadno povlačenje Christiana Schmidta s pozicije visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu otvara mnogo više pitanja od same njegove zamjene. Ono prisiljava Evropu da se suoči s neugodnom geopolitičkom stvarnošću: trideset godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, zemlja je i dalje zarobljena u političkom međuprostoru – formalno suverena, ali faktički još uvijek pod međunarodnim nadzorom.

Institucija visokog predstavnika međunarodne zajednice bila je ad hoc mehanizam koji je u velikoj mjeri uspješno proveo obnovu ratom razorene zemlje. Bez američko-evropskog angažmana – u kojem su kroz Vijeće za implementaciju mira učestvovali i Rusija, Japan, Kanada te Evropska unija kao glavni finansijer – provođenje Dejtonskog sporazuma nakon 1995. godine teško bi bilo moguće.

Međutim, ono što je zamišljeno kao privremeno rješenje za neposredni poslijeratni period, pretvorilo se u trajno stanje. Već dugo ova civilna institucija, koja je tokom godina izgubila i uticaj i legitimitet, služi mnogim lokalnim političarima istovremeno kao neprijatelj ili spas – oslobađajući ih obaveze da, kao u demokratskim društvima, sami pronalaze održive političke kompromise.

Rusija je postala regionalni faktor nestabilnosti

Upravo zato bi bilo pogrešno sada automatski imenovati novog visokog predstavnika i tako produžiti nezadovoljavajući status quo. Međunarodna zajednica – prije svega Evropska unija – mora se zapitati da li tim potezom zaista podstiče stabilnost i samostalnost ili samo održava upravljanu stagnaciju.

Dodatno, geopolitička situacija se u međuvremenu suštinski promijenila. Dok u državama zapadnog Balkana dugotrajan put prema Briselu gubi privlačnost, međunarodni konsenzus o budućnosti Bosne i Hercegovine odavno je narušen. Rusija godinama otvoreno odbacuje ulogu visokog predstavnika sa specijalnim ovlaštenjima i postala je regionalni faktor destabilizacije.

Sada se i u Washingtonu nazire izrazito transakcijski pristup Balkanu. Nedavna posjeta Trumpovog sina glavnom gradu bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska može se posmatrati kao pokušaj uspostavljanja još jednog sumnjivog poslovnog odnosa. Slični procesi već postoje u Srbiji i Albaniji – uz očigledno ignorisanje evropskih pravila i zakona. U takvim okolnostima, nasljednik odlazećeg visokog predstavnika teško bi imao veći legitimitet od svojih prethodnika.

Ključno pitanje zato nije ko će zamijeniti Schmidta, već koje reforme mogu uspješno približiti Bosnu i Hercegovinu Evropskoj uniji. Jer nije logično da Bosna i Hercegovina ostaje bez izgleda za punu suverenost i vlastitu odgovornost, pod trajnim spoljnim nadzorom, a da istovremeno treba ići putem evropskih integracija. Na osnovu temeljne analize tridesetogodišnjeg procesa izgradnje države, Evropi je potreban strateški novi početak u Bosni i Hercegovini.

Taj novi početak mora počivati na dva međusobno povezana elementa: s jedne strane na reformi nefunkcionalnog sistema vlasti, a s druge na ukidanju međunarodnog posebnog nadzora. Ova reformska agenda treba biti usko povezana s postepenim približavanjem evropskim strukturama.

Pri tome se ne radi o radikalnom rušenju dejtonskog sistema, već o realnim prilagodbama: efikasnije strukture odlučivanja, jasnije nadležnosti i ograničavanje trajnih mogućnosti blokade odavno su potrebni.

Paralelno s tim, zatvaranje OHR-a trebalo bi biti usko povezano s procesom pristupanja Evropskoj uniji. Uslovi koje Schmidt i njegovi prethodnici godinama bezuspješno traže – poput pitanja državne imovine – mogli bi biti prebačeni u odgovarajuća poglavlja pristupnih pregovora s EU.

Time bi se konačno i jasno završila beskrajna rasprava o tome da li Bosna i Hercegovina uopće „pripada“ Evropi.