Naučnici tvrde da su razvili alat za procjenu životnog vijeka

Riječ je o novom „transkriptomskom satu“, modelu koji prati aktivnost gena i na osnovu toga procjenjuje brzinu starenja organizma.

Iako niko ne može sa sigurnošću predvidjeti koliko će dugo živjeti, naučnici su sve bliže razumijevanju procesa starenja koji se odvijaju duboko u našim ćelijama. Najnovije istraživanje donosi alat koji bi mogao preciznije nego ikada ranije pokazati koliko je organizam biološki star i koliki je njegov rizik od prerane smrti.

Riječ je o novom „transkriptomskom satu“, modelu koji prati aktivnost gena i na osnovu toga procjenjuje brzinu starenja organizma, piše Science Alert.

Šta novi sat zapravo mjeri?

Za razliku od dosadašnjih metoda koje su se uglavnom oslanjale na hemijske promjene na DNK, novi pristup fokusiran je na RNK molekule. One imaju ključnu ulogu u prenošenju genetskih informacija i proizvodnji proteina, a njihova aktivnost se tokom života mijenja.

Naučnici su analizirali više od 11.000 uzoraka prikupljenih od ljudi, miševa, pacova i makaki majmuna. Poređenjem različitih tkiva i vrsta uspjeli su identifikovati obrasce koji se iznova pojavljuju tokom procesa starenja.

Rezultati pokazuju da određeni geni povezani sa obnovom tkiva, zarastanjem rana i zdravom diobom ćelija ukazuju na sporije starenje. S druge strane, povećana aktivnost gena povezanih sa upalama i odumiranjem ćelija često prati ubrzano biološko propadanje organizma.

Slični procesi starenja kod ljudi i životinja

Jedan od najzanimljivijih zaključaka istraživanja jeste činjenica da su mnogi biomarkeri starenja gotovo identični kod različitih vrsta sisara.

Vodeći autor studije, bioinformatičar Alexander Tyshkovskiy sa Harvard Medical School, istakao je da se isti geni povezuju sa starenjem srca i jetre kako kod ljudi tako i kod pacova.

Takva podudarnost sugeriše da postoje univerzalni biološki mehanizmi koji upravljaju starenjem bez obzira na vrstu ili funkciju određenog organa.

Naučnici smatraju da upravo ta konzistentnost daje dodatnu vjerodostojnost novootkrivenim biomarkerima i njihovoj primjeni u budućim istraživanjima.

Može li predvidjeti smrt?

Iako naslov istraživanja može zvučati dramatično, novi alat ne može precizno odrediti datum smrti pojedinca. Njegova svrha nije proricanje budućnosti, već procjena biološkog stanja organizma.

Testiranja su pokazala da model uspješno razlikuje osobe koje stare sporije od prosjeka od onih kod kojih se proces starenja odvija ubrzano. Kod uzoraka ljudske krvi pokazao je rezultate koji su po tačnosti bili uporedivi sa najboljim epigenetskim satovima razvijenim posljednjih godina.

Osim toga, algoritam je uspješno prepoznavao prisustvo hroničnih bolesti koje su već poznate kao faktori ubrzanog starenja.

Novi alat za medicinu budućnosti

Istraživači vjeruju da bi ovaj sistem mogao postati važan instrument za procjenu efikasnosti lijekova, dijeta i promjena životnih navika. Umjesto višegodišnjeg čekanja na rezultate kliničkih studija, naučnici bi mnogo ranije mogli vidjeti da li određena terapija usporava ili ubrzava biološko starenje.

Ipak, stručnjaci upozoravaju da ostaje otvoreno pitanje da li su uočene genetske promjene uzrok starenja ili samo njegova posljedica. Potrebna su dodatna istraživanja na većem broju ljudi i različitim populacijama kako bi se dobila preciznija slika.

Za sada je jasno da faktori poput zdrave ishrane, fizičke aktivnosti i izbjegavanja zagađenja mogu usporiti biološki sat, dok bolesti i hronični stres često djeluju u suprotnom smjeru.

Novo istraživanje predstavlja još jedan korak ka razumijevanju jednog od najvećih naučnih izazova, zašto starimo i da li je moguće usporiti taj proces.