Zloupotrebama poljoprivrednih poticaja u BiH: “Umjesto štale, zatekli smo vilu s bazenom”

Je li “rekordan agrarni budžet” dovoljan za razvoj sektora u Federaciji BiH, zašto poljoprivrednici mjesecima čekaju na isplatu poticaja, je li FBiH riješila probleme u mljekarstvu, šta pokazuju kontrole na terenu i zašto se javno ne objave primjeri zloupotrebe podrški – samo su neke od tema o kojima smo razgovarali s federalnim ministrom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Kemalom Hrnjićem.

Četiri kantona su već obrađena i prebačena na trezor za isplate poticaja za mlijeko za četvrti kvartal prošle godine, kaže resorni ministar.

U intervjuu za Agroklub se osvrnuo i na pad otkupnih cijena, izostanak zaštitnih mjera na državnom nivou, ali i na projekte koje smatra ključnim za budućnost domaće poljoprivrede – posebno podršku mladima. Nezaobilazna tema, svakako je bilo i Svjetsko prvenstvo u nogometu – kakav rezultat ministar očekuje?

Izdvajanja za poljoprivredu nisu dovoljna
Rekordan budžet i ove godine je namijenjen poljoprivredi u FBiH, cifra od 190 miliona KM, ako pogledamo raniji period, nije zanemariva, ali je li to zaista dovoljan iznos za razvoj sektora ili i dalje govorimo o “pokrivanju minimuma”, čak i ako uzmemo u obzir i izdvajanja sa nižih nivoa?

Mi smo od 106 došli do 190, vjerujem da ćemo ove godine sa poslovnim bankama doći i do 200 miliona maraka. Dakle, ova Federalna vlada je, ja vjerujem jedina u poslijeratnom periodu, uspjela u svom četverogodišnjem mandatu udvostručiti budžet poljoprivrede za Federaciju Bosne i Hercegovine. Međutim, nedovoljno. I tih 200 miliona moram reći da je nedovoljno, to je 100 miliona eura. Ako uzmete još kantone, nekih 25 miliona eura, to je 125 miliona eura za Federaciju, nešto malo manje u drugom entitetu. To je vrlo nedovoljno, u odnosu na naše prve susjede, jedna država je članica Evropske unije, druga još nije, ali imaju preko milijardu i 200 miliona eura svojih budžeta, dakle skoro pa milijarda više nego u Bosni i Hercegovini.

ministar Kemal Hrnjić
Uspjeli smo dosta toga promijeniti, kaže ministar
Svaka naredna Federalna vlada i sve vlade u ovoj zemlji imaju zadatak da povećavaju taj iznos izdvajanja za poljoprivredu, ali i da napravimo prave programe da se taj novac usmjerava ka pravim poljoprivrednim proizvođačima, onima koji žele razvijati svoje gazdinstvo. Ovo je poticaj razvoju. Moramo u narednom periodu razmišljati o tome da potičemo samo one koji žele razvijati svoje gazdinstvo. Ne možemo stagnirati u proizvodnji 20 godina, a uvijek izdvajamo novac i pitamo se gdje odlazi. Mi smo dosta toga uspjeli ove tri i po godine promijeniti. Dosta smo bili i kritikovani od strane poljoprivrednika, jer mijenjate neku praksu koja je 20 godina ustaljena.

Međutim, smatram da smo napravili dobre stvari i bilo bi šteta zaustaviti ove reformske procese, ako se ipak u narednom četverogodišnjem mandatu jednako ovako Vlada bude ponašala prema poljoprivredi, vjerujem da ćemo biti u boljoj poziciji nego što smo bili prije četiri-pet godina.

Često smo gledali poljoprivrednicima kroz prste
Kad govorite o našim susjedima i njihovim izdvajanjima za poljoprivredu, moramo uzeti u obzir da su to i veće države i veće poljoprivredne površine. Čiji je zadatak odvojiti prave poljoprivrednike? Koliko ste uspjeli u tome u ovih nešto više od tri godine?

Ne znam koliko sam uspio, ali znam koliko smo bili iskreni u svojoj borbi i mislim da je situacija puno bolja nego kad smo došli, da smo to uspjeli sistemski riješiti, ne zato što je Kemal Hrnjić tu, nego zato što smo donijeli propise koji sada onemogućavaju eventualne zloupotrebe na terenu.

Danas inspekcijski organi i naši službenici u Ministarstvu opuštenije rade zato što iza njih stoji propis koji im dozvoljava da primijene tu mjeru. Vrlo često imam osjećaj da su u prethodnim mandatima propisi bili takvi da su ostavljali prostora za dvostruko, trostruko djelovanje. Možete i ovako i onako. Oni moraju biti nedvosmisleni. Dakle, propis mora biti jasan i onaj koji ga provodi mora biti dosljedan.

Moram i to kazati, da je česta bila pojava da smo imali propis na stolu, a da ga nismo primenjivali. Dakle, da smo gledali poljoprivrednicima kroz prste. To je jednostavno nedopustivo, ne samo u poljoprivredi, nego zakon je zakon i svaki građanin ove zemlje ga mora poštovati.

Kada počinje isplata poticaja?

Ono što poljoprivrednike u ovom trenutku najviše interesuje je kada će početi isplata poticaja, četvrtog kvartala iz prošle godine za mlijeko. Dakle, već osam mjeseci nema isplate, kada mogu očekivati sredstva na računu?

Što se nas tiče, četiri kantona su već završena. Mi smo poslali na trezor i oni već mogu danas dobiti svoja sredstva. Obračunavamo i ostale kantone i vrlo brzo će biti na trezoru. Imamo 35 miliona maraka na raspolaganju. Mislim da će to ići brzo. Sad je samo stvar tehnike. Moram biti iskren i reći da je i meni žao da smo u ovoj godini ovako odužili s donošenjem Programa poticaja bez ikakve potrebe.

Isto tako ću reći da su tome možda jednim dijelom doprinijeli i poljoprivrednici jer nisu išli nekim legalnim kanalima. Mi smo Program stavili u javnu raspravu i svako je imao pravo da da svoje primjedbe, komentare, prijedloge, sugestije. Nešto smo prihvatili, nešto nismo.

Ali se kasnije pojavila situacija da poljoprivrednici traže nešto što možda i nije u skladu sa zakonom, čekali smo skoro dva mjeseca na usvajanje Programa bespotrebno, jer sve smo to mogli iskomunicirati u javnoj raspravi. Svi smo pomalo krivi, žao mi je zbog toga, ali pokušavamo nadomjestiti to vrijeme i da što prije isplatimo poticaje.

Koji kantoni su obrađeni?

Mislim da su završeni Posavski, Sarajevski, Unsko-sanski i Hercegovačko-neretvanski kanton. Kako su dostavljali dokumentaciju, tako smo i obračunavali. Posavski i Hercegovačko-neretvanski imaju manje korisnika, Unsko-sanski i Tuzlanski su sa najviše korisnika. Računamo kada riješimo te velike kantone onda je sve lakše. Međutim ne želimo nikog favorizirati nego idemo onim redom kako je ko dostavljao.

Jesu li sve obaveze iz prethodne godine u potpunosti realizirane?

Sve obaveze iz 2025. su završene, i za proizvodnju i za ruralni razvoj. Dakle, mi smo budžet zaključili za ‘25. godinu, radimo izvještaj prema Vladi, ono što je urađeno, sve i jedna marka na terenu.

Mljekarstvo u izazovnoj situaciji

Značajna sredstva su uložena u proizvodnju mlijeka, ne govorimo samo o poticaju za mlijeko, nego i sve ono što ta proizvodnja podrazumijeva, i rezultati su zaista u plusu, tu možemo uputiti i čestitke farmerima, ali se pojavio problem tržišta – što se odrazilo na cijene i smanjivanje otkupnih količina. Koliko Ministarstvo realno može utjecati na takve poremećaje?

Mljekarstvo je sigurno najbitnija grana u poljoprivredi u Bosni i Hercegovini pa tako i u Federaciji. Više od polovine budžeta za proizvodnje ide na mlijeko. Oni su najzastupljenija kategorija u Federalnom ministarstvu poljoprivrede.

Taj sektor jeste u jednoj izazovnoj situaciji. Ja je neću zvati kriza jer takve situacije znaju biti i šansa. Prvenstveno moramo znati da je došlo do povećanje proizvodnje mlijeka u Evropskoj uniji. Sa nivoa Federacije, ove godine ćemo imati 44 feninga, ako ste recimo u Unsko-sanskom kantonu dobijete još na to 15 feninga od Kantonalne vlade. To znači 59 feninga poticajnih sredstava, bez onoga što plaćaju otkupljivači. Onda imate na poticaj na zasađene površine, dodatak na gorivo – 100 maraka po hektaru, pa dodatak ako se radi o organskoj proizvodnji, imate sa nivoa kantona i općina i gradova neke povlastice kao što su mliječni kartoni, analize, usluge veterinara, naravno to se sve mijenja od kantona i gradova, ali ta dobra situacija je doprinijela, i naše ulaganje u ruralni razvoj, da imamo perfektno povećanje proizvodnje mlijeka u FBiH. I naša industrija možda u ovom momentu nije bila spremna “progutati” tu količinu. Ali mislim da smo već malo stabilizirali tržište.

Osušeno 2,8 miliona litara mlijeka

Jedna od mjera zbrinjavanja viškova mlijeka, je njegovo sušenje i prerada u sir, imate li podatke koliko je do sada “zbrinuto” tih viškova. Poznato je da su iz budžeta izdvojena značajna sredstva kako bi se potpomogla ova investicija, kakav je interes drugih mljekara u tom pogledu?

Mi smo potaknuli da se otvori fabrika za sušenje mlijeka u Tuzlanskom kantonu. Izdvojili smo milion maraka u budžetu da pomognemo industriji koja želi tamo sušiti. Po mojim informacijama jedan otkupljivač s USK i jedan iz TK već suše mlijeka negdje do 3 miliona litara.

Dodali smo još jedan milion u budžetu za poticanje proizvodnje sira, dakle, oni koji će otkupiti dodatne količine mlijeka i to usmjeriti u proizvodnju sira, mi smo i tu izdvojili milion maraka. I te dvije mjere su prvi put na nivou Federacije. Prvi put neko tako razmišlja, da idemo ciljano na one proizvode koji nam nedostaju u proizvodnji.

To su oni proizvodi koji smo većinski uvozili, a sada ih mi sami proizvodimo iz ovih takozvanih viškova. Ne možemo reći da imamo višak mlijeka, ako uvozimo mliječne proizvode. Dakle, mi imamo samo nepovoljnu strukturu proizvodnje i sada želimo animirati svoju industriju da se okreće ka ovim proizvodima koje uvozimo iz vana.

Firma Meggle iz Bihaća suši već u dva navrata, čini mi se po 400 tona mlijeka, to je 800 tona i MI99 u Gradačcu suši svoje otkupljeno mlijeko – do 2 miliona litara. Tako da je to nekih 2,8 miliona litara u zadnjih mjesec i po dana.

Ono što ja imam kao neslužbene informacije je da ostale industrije nemaju potrebu da suše i to je jedan pokazatelj da oni i nemaju viškova mlijeka. Istina, našli su neka rješenja na inozemnim tržištima u izvozu i to je dobra informacija za nas. Potičemo i izvoz. Tako da danas ne možemo reći da je toliki pritisak kao što je bio prije dva mjeseca.

Danas je industrija u komotnijoj poziciji i nema potrebe za otkazivanjem otkupa, ali otkupna cijena mlijeka je sasvim druga priča i ona se sigurno mijenja u odnosu na tržišne aspekte, ako je veća ponuda od potražnje, onda će cijena biti niža. I to je sasvim logično, ali moramo znati da je industrija značajno smanjila cijenu gotovog proizvoda na policama, jer danas imate industrije koje nude mlijeko 1 l za 1,30 i 1,40 KM. Takve cijene nisu bile ni prije korone. Sjetite se, u koroni je bilo 2,70 – 2,90 KM. Ovo je ipak značajno niža cijena i moramo razumjeti industriju, ali naravno moramo čuvati i svoje farmere.

Ali značajno su smanjene i cijene u otkupu sirovog mlijeka?!

Mislim da su više pale cijene na policama nego otkupne cijene i to je sasvim logičan slijed, jer ako industrija mora smanjiti prvo cijenu gotovog proizvoda, smanjit će i ulazne komponente. Mislim da je ovo još uvijek podnošljivo za naše farme.

Zašto nema zaštitnih mjera?

Kada se pojave problemi, jasno je da su oči farmera uprte u Vas, jeste li ispred Federalnog ministarstva reagirali prema Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH – koje prema Vijeću ministara BiH može predložiti mjere u smislu ograničavanja uvoza?

Vijesti Bosna

Vaše pitanje daje interesantne odgovore. Istina je da su u zadnje tri godine, za sve što se dešava u poljoprivredi sve oči uprte u Federalno ministarstvo. Kantona kao da nema. Države kao da nema. To je meni i čast zato što smo sigurno ovakvim radom, vidljivošću, transparentnošću došli u poziciju da farmeri samo gledaju Federalno ministarstvo i federalnog ministra. I to se može i na taj način posmatrati.

Nekada ih pitam kako se zove ministar u nekom kantonu, oni ne znaju njegovo ime i prezime. Znači da se nisu ni obraćali za pomoć nekom kantonalnom ministru, nego jednostavno traže pomoć u Federaciji. I ja sam ponosan na to, jer smo se svojim radom uspjeli nametnuti kao neko ko donosi odluke i ko kreira ambijent u poljoprivredi Federacije i bit ćemo sigurno krivi za sve što je loše, ali bi morali onda biti i vidljivi za sve ono što je dobro urađeno, a u Federaciji je urađeno puno stvari. Kad je u pitanju vanjska trgovina, vi znate ko je tu nadležan. Dakle, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa donosi te odluke.