Zašto SNSD pravi pritisak na Ustavni sud BiH da što prije odluči o ustavnosti Schmidtovih izmjena Krivičnog zakona?

Zvanični nalaz državnih revizora o reviziji finansijskog poslovanja za prošlu godinu Ustavnog suda BiH, dotakao se dijelom i institucionalnog stanja i postojećeg sastava tog Suda. Prema revizorskom izvještaju o finansijskom poslovanju, Ustavni sud je dobio pozitivno mišljenje o finansijskim izvještajima, uz jasno konstatovanu činjenicu da je na kraju prošle godine imao sedam od ukupno devet sudija.

Revizori u istom nalazu podsjećaju da Ustavni sud BiH, prema Ustavu, čini devet sudija, te preciziraju strukturu imenovanja i da se četiri suca biraju iz FBiH i dva iz RS, dok tri suca bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija sa Predsjedništvom BiH

U revizorskom izvještaju se konstatira da su u Ustavnom sudu BiH upražnjena dva mjesta sudija koje imenuje Narodna skupština RS, zbog čega Sud već duži period radi u nepotpunom sastavu.

Blokirali izbor sudija da bi Sud mogli zvati ‘krnjim’

No, uprkos i ovakvom nalazu i očiglednoj opstrukciji vladajućeg režima u entitetu RS da ne imenuju dvojicu sudija u Ustavni sud BiH, najveći paradoks ove situacije je taj što SNSD koji predvodi vlast u RS optužuje Ustavni sud BiH da zbog toga što je ‘krnji’ ne može biti legitiman i funkcionalan.

A, upravo neizbor sudija iz RS zbog njihovih opstrukcija je doveo do toga da Ustavni sud BiH radi u nepotpunom kapacitetu.

U fokusu kritika SNSD-a Ustavni sud BiH posljednjih dana je posebno zbog predmeta koji se odnosi na izmjene Krivičnog zakona BiH, koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt, a na osnovu kojih je presuđen Milorad Dodik.

Iz SNSD-a su učestale tvrdnje da Ustavni sud BiH ‘namjerno odugovlači’ odluku u ovom predmetu, odnosno apelaciji koju su podnijeli poslanici NSRS iako je teško i pretpostaviti zbog čega bi se SNSD-ovcima žurilo da odluka u ovom predmetu bude i donesena.

Već postoji sudska praksa u sličnim predmetima

Naime, riječ je o tome da je Ustavni sud BiH i ranije i to uglavnom po zahtjevima SNSD-ovih poslanika s različitih nivoa vlasti, odlučivao o ustavnosti više zakona koje su donosili različiti visoki predstavnici, te je u takvim slučajevima u pravilu odbijao zahtjeve za ocjenu ustavnosti kao neosnovane.

U svojoj dosadašnjoj praksi Sud je zauzeo stav da odluke visokog predstavnika, donesene u okviru njegovog međunarodnog mandata, predstavljaju dio pravnog poretka BiH i imaju pravnu snagu zakona.

Stoga, imajući u vidu dosadašnju sudsku praksu, uz činjenicu da je Evropski sud za ljudska prava odbio žalbu Milorada Dodika ostaje nejasno zbog čega se SNSD uporno insistira na ubrzanom odlučivanju u ovom predmetu, dok istovremeno blokira imenovanje nedostajućih sudija Ustavnog suda BiH.

Takvo ponašanje dodatno potvrđuje nekonzistentnost njihovih političkih stavova, ali i otvara pitanje o stvarnim motivima djelovanja.

Ono što je jasno jeste to da je ovaj predmet samo prilika koju SNSD koristi da prikaže Ustavni sud BiH nefunkcionalnim, te da ponovo pokuša obesmisliti njegovo postojanje.