Otvoreno, iz Banje Luke: Ostalo je još samo da se ponedjeljak proglasi utorkom od strane autoriteta

Tanja Topić, politička analitičarka iz Banje Luke, komentirala je za „Slobodnu Bosnu“ aktuelnu političku situaciju. Bilo je riječi o novim odlukama Narodne skupštine RS, izjavama ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića te najavljenoj Deklaraciji desničarkog Domovinskog pokreta.

Vladajuća većina u Narodnoj skupštini RS usvojila je rebalans budžeta RS za 2026. godinu u iznosu od 8,525 milijardi KM što je povećanje od oko 1,116 milijardi KM. U povećanje budžeta ulaze i 800 miliona KM dodatnog dugoročnog zaduženja koje je odobreno na istoj sjednici NSRS. Usvojena je i odluka kojima se povećava iznos garancija koje može izdati RS u 2026. godini sa 900 miliona na 1,4 milijarde maraka. Znakovito je da se sve događalo uoči početka izborne kampanje. Opozicija upozorava na dužničko ropstvo, a vlast najavljuje povećanje plaća i mirovina u izbornoj godini. Može li ovaj potez vlasti tumačiti kao neka vrsta straha od gubitka izbora?

Ovo jeste oprobani recept kako držati pod kontrolom glasače, kako ih nagraditi pred izbore da bi se potvrdila njihova lojalnost i dokazalo kako jedino vlast brine o njima, dok je opozicija zaokupljena sobom i borbom za fotelje. Tako da je to svojevrsna reciklaža predizbornih obećanja i poteza, te igra na sigurnu kartu. Istovremeno je to potvrda ponašanja političkih aktera koji su se proteklih godina bavili sobom i ostvarivanjem ličnih interesa, a pred izbore im poraste empatija prema građanima koji krpe kraj s krajem. Upozoravati na dužničko ropstvo od strane dijela opozicije je cinično, posebno od onih koji rade isto, samo što se zadužuju na drugoj razini. Dakle, i jedni i drugi nastoje politički profitirati u izbornoj godini preko naivnih građana koji decenijama plaćaju luksuz političara i sopstveno siromašenje.

Biće tu još velikih riječi, nuđenja američkog sna i obećavanja velikih stvari – istina, onih koje se obećavaju pred svake izbore. Neće se birati sredstva da bi se ostalo u sedlu vlasti, a za neke da bi se sjelo u to sedlo. Neki raniji izbori, mislim na prijevremene predsjedničke u RS-u, poslali su znake upozorenja i iskazali nezadovoljstvo dijela građana, što može voditi ka gubitku izbora. Otuda je veliko zaduživanje postalo najveća investicija u izbornu pobjedu.

Na drugoj strani, građani se – ili njihov veći dio – ponašaju poput političkih zombija: ćute, trpe, očito zadovoljni političkom ponudom, tapšu političke miljenike i igraju u njihovom kolu. Jedni se dive muževnosti i snazi političara, drugi su fascinirani njihovom mladošću, osmijehom i selfijem.

Tako da se zaduživanje predstavlja i doživljava kao veliki istorijski uspjeh u društvu u kojem je ostalo još samo da se ponedjeljak proglasi utorkom od strane vrhovnog političkog autoriteta. I tome bi se frenetično aplaudiralo.

Vlast na državnom nivou nije učinila ništa u približavaju Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji. Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković kazao je kako evropskog puta neće biti dok se Milorad Dodik pita. No, Konaković je na početku mandata govorio drugačije o Dodiku, navodeći da ćemo vidjeti „drugačijeg Dodika“. Je li Dodik jedini krivac za propast evropskog puta BiH?

Iole upućeniji pratioci lika i djela Milorada Dodika znali su da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada, tako da su svi oni koji su punih usta govorili o velikoj Dodikovoj transformaciji ispali politički amateri. Pri tome je Dodik godinama ostajao istrajan u svom političkom izričaju. On ga nije promijenio ni za dlaku. Tako da je besmisleno kriviti Dodika za propast evropskog puta, jer je i sam bio najveći euroskeptik. Čovjek godinama govori o raspadu Evropske unije, a vi ga promovišete u perjanicu evropskog puta. Naivno. Ali sa Dodikom nema dilema – on javno govori o političkim namjerama.

No, šta je sa onima koji pokazuju veliki raskorak između krupnih riječi i djela, kojima su usta puna EU, a djelima ruše svaku nadu da BiH pređe milimetar na tom putu? Hoću reći, nedužnih nema, uključujući i javnost koja, kao u nekom bunilu, sve nijemo posmatra, ćuti i čami satima na granici sa EU, liječeći sve frustracije preko društvenih mreža. Političkim elitama je toliko dobro u sistemu koji su brižno gradili za sebe i svoju klijentelu, da je logično pitanje zašto bi ga rušili zarad EU i izgubili privilegije iz američkog sna.

Kako komentirate najave iz susjedne države, od strane desničarskog Domovinskog pokreta, o uspostavi treće – hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH?

Nesporno je da je riječ o grubom miješanju u unutrašnje stvari BiH, da se to čini sa institucionalnog nivoa, ali i da to nije ništa novo te da je preslika dosadašnje politike Srbije prema BiH. Dakle, dvije strane jedne te iste medalje. Politika susjeda pokazuje patronistički odnos i šalje sliku da sami pripadnici njihovog naroda nisu u stanju brinuti o sebi i uređivati odnose sa drugima. Ponižavajuće je da se i Srbi i Hrvati u Srbiji i Hrvatskoj pejorativno posmatraju – oni su “glupi Bosanci” ili “Hercegovci”, uz puno stereotipa i negativnih konotacija – dok se iz Beograda i Zagreba nastoji diktirati politički okvir u samoj BiH. Susjedi u tobožnjoj brizi o sopstvenoj etničkoj skupini drže nas taocima njihovih dnevnopolitičkih kalkulacija.

Deklaracija Domovinskog pokreta neće revolucionarno promijeniti ništa, sem što će dalje narušiti odnose u BiH. Dio Hrvata u BiH nije oduševljen ovim agresivnim odnosom iz Zagreba, ovom “brigom” za njih od strane Domovinskog pokreta. Lično se ježim od akcija i nadiranja desničarskih populističkih ideja i inicijativa koje dolaze iz Evrope. One uvijek nose dozu agresije i zebnje, i ne treba ih potcijeniti, ali isto tako ne bih trošila previše energije i rasipala je na Domovinski pokret.