KO JE NAJVEĆI GUBITNIK SVJETSKOG PRVENSTVA? Poruka Elvedina Pezića koja je podigla prašinu na mrežama!

Dok se fudbalska groznica širi planetom, a milioni ljudi sedmicama žive u euforiji prateći svaki duel, gol i sudijski zvižduk na Svjetskom prvenstvu, poznati islamski predavač dr. Elvedin Pezić podijelio je status koji je privukao veliku pažnju javnosti i izazvao lavinu komentara.

Naime, Pezić je poslao jasnu i direktnu poruku svim vjernicima koji u trenucima sportske euforije gube iz vida ono što je, prema njegovim riječima, istinski prioritet.

“Da, razumijem, cijeli svijet je u euforiji povodom Svjetskog prvenstva u fudbalu/nogometu! Znate li ko je najveći gubitnik na Svjetskom prvenstvu u nogometu? Onaj ko dozvoli da ga gledanje bilo koje utakmice, u TV prijenosu ili uživo, toliko zaokupi da propusti obavljanje namaza u njegovom vakatu!” – stoji u objavi dr. Elvedina Pezića.

Između strasti prema sportu i vjerskih obaveza

Pezić ovom izjavom ne kritikuje sam sport niti strast prema fudbalu, već skreće pažnju na pitanje prioriteta. U vremenu kada se prioriteti lako zamijene, a zabava često stavi ispred obaveza, ova poruka dolazi kao oštar podsjetnik za sve one koji se nazivaju praktičnim vjernicima.

Prema njegovom mišljenju, pravi “gubitak” na prvenstvu ne doživljavaju reprezentacije koje ispadnu sa turnira, niti navijači čiji tim izgubi utakmicu. Istinski gubitnik je pojedinac koji dopusti da ga prolazni devetdesetominutni spektakl odvoji od onoga što se u islamu smatra stubom vjere – namaza u njegovom propisanom vremenu (vakatu).

Reakcije javnosti

Kao i većina objava dr. Pezića, i ova je u kratkom roku izazvala brojne reakcije. Dok jedni u komentarima svesrdno podržavaju ovaj stav, navodeći da se vjera i obaveze prema Bogu ne smiju zapostavljati zbog zabave, drugi smatraju da se jedno i drugo može uskladiti te da moderna tehnologija i rasporedi omogućavaju da se ne propusti ni utakmica ni namaz.

Bilo kako bilo, Pezićeva poruka je uspjela u onome što joj je vjerovatno bio i cilj: da natjera ljude na razmišljanje o tome gdje povlače granicu između zabave i duhovnih obaveza u trenucima najveće globalne euforije.

Šta vi mislite o ovoj izjavi? Da li sportska euforija previše odvlači ljude od svakodnevnih obaveza? Pišite nam u komentarima.