SAMO U BIH | Javna površina nije ni hrvatska ni bošnjačka ni srpska: Zašto se pitanje uzurpacije javne površine pokušava pretvoriti u priču o nacionalnosti?

Dok građani Zenice svakodnevno vode borbu za slobodno parking mjesto, a javne površine sve češće postaju predmet samovolje pojedinaca, slučaj iz ulice Fra Ljube Hrgića dobio je potpuno neočekivan tok.

Umjesto odgovora na jednostavno pitanje – ima li iko pravo postaviti prepreke na javnom parkingu i prisvojiti prostor koji pripada svim građanima – u prvi plan sada se pokušava staviti nacionalna i vjerska pripadnost.

Naime, u pritužbi upućenoj Agenciji za zaštitu ličnih podataka BiH, porodica Vujica, pored navoda o zaštiti privatnosti, posebno ističe da su po nacionalnosti Hrvati i vjeroispovijesti rimokatolici te da ih je objavljeni članak prikazao u negativnom kontekstu.

Međutim, u tekstu portala 072info nacionalnost, vjera ili bilo koje drugo lično svojstvo nisu ni jednom riječju spomenuti. Jedina tema bila je javni parking i navodi građana da je dio prostora fizički blokiran kamenim preprekama, čime se drugim stanarima onemogućava njegovo korištenje.

Upravo zbog toga ostaje nejasno kakvu vezu nacionalna pripadnost ima s pitanjem korištenja javne površine.

Ako neko postavi prepreke na parking koji koriste svi građani, onda se postavlja pitanje zakonitosti takvog postupanja. To pitanje ne mijenja odgovor bez obzira na to da li je riječ o Hrvatu, Bošnjaku, Srbinu ili bilo kojem drugom građaninu Bosne i Hercegovine.

Zakoni koji uređuju korištenje javnih površina ne poznaju nacionalne privilegije. Javni parking nije privatna imovina niti pripada bilo kojoj naciji, već svim građanima pod jednakim uslovima.

Zabrinjavajuće je kada se rasprava o mogućoj uzurpaciji javnog prostora pokušava preusmjeriti na potpuno drugu temu. Time se fokus javnosti udaljava od suštine – da li je javna površina bespravno zauzeta i da li će nadležne institucije reagovati.

Građane ovog dijela Zenice ne zanima ko je koje nacionalnosti. Njih zanima mogu li parkirati automobil na javnom parkingu bez toga da ih dočekaju kamene prepreke koje je neko samoinicijativno postavio.

Na kraju, odgovor na cijeli slučaj ne treba dati ni portal, ni porodica Vujica, već nadležne institucije. Ako je parking zauzet suprotno propisima, prepreke treba ukloniti. Ako nije, to treba jasno utvrditi. Sve drugo predstavlja skretanje rasprave sa pitanja koje je od početka bilo jedino važno – da li neko ima pravo prisvojiti javnu površinu na štetu svih ostalih građana.