Turković kritikovala Bećirovića zbog neodlaska bh. delegacije u Iran: Nedostaje mu hrabrosti

Bisera Turković, bivša ministrica vanjskih poslova BiH, komentarisala je neodlazak bh. vlasti na dženazu ajatolahu Aliju Khameneiju. Ona se prisjetila liderstva rahmetli Alije Izetbegovića koji je, kako kaže, znao graditi odnose i sa Istokom i sa Zapadom.

“Alija Izetbegović je znao kako graditi odnose i sa Istokom i sa Zapadom. BiH se odbranila zahvaljujući hrabrosti svojih ljudi, ali i pomoći koja je stizala sa različitih strana svijeta. U najtežim trenucima nismo bili sami.

Pomagale su nam SAD, Iran, Pakistan, Malezija i mnoge druge zemlje. Zahvaljujući toj podršci, uz odlučnost naših boraca, BiH je opstala.

Danas se nameće jedno ozbiljno pitanje: ako bi BiH ponovo bila suočena s egzistencijalnom prijetnjom, ko bi nam pružio ruku? Osim NATO-a, na koga bismo mogli računati? Ko bi danas stao uz BiH?

Odgovor nije nimalo ohrabrujući.”

Turković smatra kako današnja vlast vodi vanjsku politiku bez jasne strategije, kontinuiteta ali i političke hrabrosti. Dodaje kako svjedočimo politici kalkulacija člana Predsjedništva Denisa Bećirovića, ali i izbjegavanja odgovornosti i čekanja da drugi odluče umjesto njega.

“Današnja vlast, vodi vanjsku politiku bez jasne strategije, bez kontinuiteta i, što je možda najopasnije, bez političke hrabrosti. Bošnjačkom članu Predsjedništva, Denisu Bećiroviću, nedostaje hrabrosti da se zalaže za samostalnu i principijelnu vanjsku politiku, da donosi odluke u interesu BiH čak i kada one nisu po volji moćnijim državama ili trenutnim političkim trendovima.

Umjesto državničke odlučnosti, svjedočimo politici kalkulacija, izbjegavanja odgovornosti i čekanja da drugi odluče umjesto njega.

Umjesto da čuva i razvija prijateljstva koja su građena decenijama, on ih olako zanemaruje. Umjesto principijelne diplomatije, vodi politiku improvizacije, kratkoročnih interesa i ideoloških podjela. Rezultat je da BiH danas ima manje prijatelja nego ikada, a nije stekla nijednog novog saveznika koji bi mogao nadomjestiti izgubljene odnose.”

Turković je podsjetila na ulogu Irana kada se glasalo u UN-u o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici. Prema dostupnim informacijama, kaže Turković, Iran je uticao da još desetak država podrži Rezoluciju što je bilo od presudnog značaja za njeno usvajanje.

“Na dženazi predsjednika Ebrahima Raisija i ministra vanjskih poslova Hosseina Amira Abdollahiana, među zvaničnim delegacijama nije bilo predstavnika BiH. Bili su prisutni predstavnici Srbije i brojnih drugih država.

Sada, kada preko stotinu zemalja šalje delegacije u Teheran kako bi izrazile saučešće povodom smrti vrhovnog vođe Irana, ajatolaha Alija Khameneija, BiH ponovo nema zvaničnog predstavnika. Riječ je o čovjeku koji je tokom rata činio sve da se pomogne BiH. Richard Holbrooke je u više navrata tvrdio da su iranske isporuke oružja bile od ključnog značaja za opstanak BiH tokom rata.

Ovdje nije riječ o tome da li se neko slaže ili ne slaže s unutrašnjom politikom Irana. Riječ je o diplomatskom minimumu i o sposobnosti države da iskaže poštovanje prema onima koji su joj pomagali kada je bilo najteže. Za to nije potrebna saglasnost velikih sila. Potrebna je politička hrabrost.”

Turković ističe da upravo Bećiroviću nedostaje hrabrosti te da je lakše izbjegavati poteze koji mogu izazvati kritike. Smatra kako se na taj način troši ugled BiH te kada se jednom izgube savezništva onda ih je često nemoguće vratiti kada su najpotrebnija.

“Nažalost, upravo te hrabrosti Bećiroviću nedostaje. Lakše je šutjeti nego preuzeti odgovornost. Lakše je slijediti tuđe signale nego voditi vlastitu politiku. Lakše je izbjegavati poteze koji bi mogli izazvati kritike nego štititi dugoročne interese BiH.

To nije odgovorna državna politika. To je politika koja troši međunarodni ugled BiH, urušava povjerenje i zatvara vrata koja će možda jednog dana ponovo biti od presudnog značaja.

Ako nas oni koji danas predstavljaju Bošnjake i vode državu budu branili onako kako danas vode njenu vanjsku politiku, onda imamo ozbiljan razlog za zabrinutost. Savezništva se ne grade preko noći, a kada se jednom izgube, često ih je nemoguće vratiti onda kada su najpotrebnija.

Ako nas ti i takvi budu branili, izgubili smo mnoge bitke i prije nego što su počele.”