Curica preživjela 32 sata pod ruševinama: “Jela sam kečap i sir”

DVANAESTOGODIŠNJA djevojčica iz Venecuele, koja je provela 32 sata zarobljena ispod ruševina zgrade srušene u katastrofalnom zemljotresu, ispričala je kako je preživjela jedući kečap i sir.

Njena majka Karina za to vrijeme prolazila je kroz agoniju, uvjerena da je izgubila svoje jedino dijete, sve dok joj volonteri nisu javili da je djevojčica živa, piše BBC.

Karina Blanco upravo se spremala na čas spinninga kada je tlo počelo podrhtavati. Potres je postajao sve jači pa je zgrabila torbu i zajedno s ostalima istrčala na ulicu. “Kada sam shvatila šta se događa, počela sam vikati: ‘Moja kćerka, moja kćerka.’ Sjela sam u automobil i vozila najbrže što sam mogla”, ispričala je Karina.

Njena jedina kćerka, dvanaestogodišnja Fabiana, bila je sama kod kuće kada su 24. juna Venecuelu, u razmaku od svega nekoliko sekundi, pogodila dva snažna zemljotresa. Drugi, jačine 7,5 stepeni po Richterovoj skali, bio je jedan od najjačih koji su pogodili zemlju u posljednjih stotinu godina.

Mislila je da je niko neće spasiti

Kada je Karina stigla do svoje zgrade u Caraballedi, u sjevernoj saveznoj državi La Guaira, jedva je povjerovala prizoru. “Vidjela sam jednu zgradu, zatim prazninu na mjestu gdje je bila moja, a onda drugu zgradu”, rekla je.

U njihovom stanu na prvom spratu desetospratnice Fabiana se nalazila u majčinoj spavaćoj sobi.

Kada je osjetila podrhtavanje, utrčala je u kuhinju i uhvatila se za kuhinjsku radnu ploču dok su se zidovi oko nje urušavali. Sila ju je bacila na pod.

“Vidjela sam kako se stvari tresu, padaju i lome, a onda su zidovi popucali. Zid koji je dijelio naš stan od komšijskog srušio se. U tom trenutku pomislila sam: Umrijet ću. Neću ovo preživjeti. Niko me neće spasiti”, ispričala je Fabiana.

Tada je za nju počela agonija koja je trajala 32 sata.

Ispred srušene zgrade njena majka Karina ugledala je polovinu kćerkinog kreveta kako viri iz ruševina.

“Trčala sam s jednog kraja na drugi vičući: ‘Mrtva je. Moja kćerka je mrtva.’ Nisam znala šta da radim”, rekla je.

Za to vrijeme Fabiana je ležala ispod ruševina u tišini, okrenuta licem prema gore, zarobljena sa svih strana, sa stropom koji joj je gotovo dodirivao lice.

“Inače sam veoma anksiozna i klaustrofobična. Ali ne znam zašto, obuzeo me neki čudan mir. Možda mi je um bio u šoku”, kazala je.

Nešto kasnije medicinska sestra, koja je radila kao njegovateljica kod komšija sa sprata iznad, počela je dozivati kako bi provjerila čuje li je iko. Fabiana joj je odgovorila.

“Rekla mi je da ostanem mirna i da će sve biti uredu”, prisjetila se djevojčica.

Šest sati nakon zemljotresa, oko ponoći, spasioci su izvukli medicinsku sestru. Volonterima je rekla da se unutra nalazi živa djevojčica po imenu Fabiana.

“Već sam se bila predala Bogu, moleći za snagu da započnem novi život bez Fabiane. A onda mi je neko prišao i rekao: ‘Vaša kćerka je živa'”, ispričala je Karina.

“Iz nekog razloga nisam gubila nadu i vjeru”

Odmah je otrčala nazad do ruševina i počela vikati kroz pukotine, dozivajući kćerkino ime. Međutim, Fabiana je ispod gomile betona nije mogla čuti.

“Iz nekog razloga nisam gubila nadu i vjeru”, rekla je djevojčica.

“Jedna noga bila mi je savijena u bolnom položaju pa sam pomjerila komad ruševine kako bih je mogla ispružiti. Tom prilikom zadobila sam ogrebotine i posjekotine, ali sam pronašla bočicu kečapa i malo naribanog sira. To me održalo pri svijesti”, rekla je.

U zoru je na mjesto događaja stigla grupa venecuelanskih vatrogasaca. Ušli su u ruševine i dozivali Fabianu, ali nisu dobili odgovor.

Za Karinu je to bio jedan od mnogih trenutaka u kojima se nada pretvarala u očaj.

“Rekli su mi da se ništa ne može učiniti i otišli su. Obuzela me strašna pomisao da se možda ugušila ili doživjela srčani udar. Tada mi je prišao jedan volonter i pitao šta se događa.”

**’Okrenula sam se prema svima i vrisnula: Moja kćerka je živa’**

“Taj čovjek, Viktor, bio je moj heroj”, rekla je.

U međuvremenu, Fabiana je ispod ruševina pronašla svoj mobilni telefon. Nije bilo signala jer su mobilne mreže bile u prekidu, ali je odlučila snimiti video. Mislila je da će ga kasnije moći poslati majci ili nekome ko bi mogao pomoći.

“Zgrada Ritamar Palace. Bio je zemljotres i sve se srušilo. Nema svjetla. Nema nikoga da nas spasi. Sama sam. Mnogi komšije su zarobljeni. Potrebna nam je vaša pomoć”, govori Fabiana na snimku.

Za to vrijeme volonter Viktor popeo se na ruševine i počeo dozivati Fabianu.

Ovoga puta ga je čula i odgovorila mu. On je to odmah javio Karini.

“Okrenula sam se prema svima i vrisnula: ‘Moja kćerka je živa'”, prisjetila se.

“Ljudi su počeli pristizati u velikom broju, donosili su alat. Ali vatrogasci koji su tada bili tamo rekli su da je nemoguće doći do nje i otišli su”, dodala je.

Snimak spašavanja postao je viralan

Nekoliko sati kasnije stigla je druga vatrogasna jedinica. Uvjeravali su je da će izvući Fabianu, ali ni oni nisu uspjeli doći do nje.

Viktor se neprestano vraćao na mjesto s kojeg je mogao razgovarati s djevojčicom kako bi je smirio.

Vatrogasci su pozvali specijalni spasilački tim iz Caracasa, ali dok su oni stigli već je pao mrak.

Karina je trčala unaokolo tražeći lampe i moleći ljude za pomoć. Sedam motocikala i nekoliko automobila usmjerilo je svoja svjetla prema srušenoj zgradi.

Spasioci su malo po malo probijali beton i konačno napravili otvor dovoljno velik da ugledaju Fabianu.

Snimak tog trenutka, nasmijane Fabiane koja proviruje kroz otvor, postao je viralan u Venecueli.

“Nakon toliko sati zatočeništva preplavila me radost kada sam ih ugledala. Shvatila sam da ću biti spašena”, rekla je Fabiana.

Spašeno je samo troje ljudi iz zgrade

Oko dva sata ujutro, 32 sata nakon zemljotresa, spasioci su uspjeli iskopati tunel dovoljno širok da izvuku Fabianu.

Izašla je iz ruševina uz pomoć spasilaca i pala majci u zagrljaj.

“Kada sam izašla, vidjela sam svoju porodicu, vidjela sam potpuno srušenu zgradu i činilo mi se kao da to nije stvarno, kao da gledam neku televizijsku seriju”, rekla je.

Karina kaže da je od gotovo 50 ljudi koji su živjeli u njihovoj zgradi samo troje spašeno živo.

Do jučer je potvrđena smrt 3.342 osobe u zemljotresima, dok se deseci hiljada ljudi i dalje vode kao nestali.

Osim prijeloma lijeve noge te nekoliko ogrebotina i modrica, Fabiana nije zadobila druge povrede.

‘Šta više jedna majka može poželjeti? Moja kćerka je živa’

Sada živi s bakom.

“U početku sam se bojala leći, posebno na leđa, jer bi me to podsjećalo na vrijeme provedeno ispod ruševina”, rekla je.

Na ulicama ispred njihovog sadašnjeg doma u La Guairi još uvijek ima mnogo srušenih zgrada.

“Izvan ove kuće vlada velika tuga. Osjećam ogromnu bol kada pomislim na svoje komšije i prijatelje. Trebat će nam vremena da se oporavimo. Ali nastavit ćemo dalje”, rekla je Karina.

“Šta više jedna majka može poželjeti? Moja kćerka je živa”, zaključila je.