Ponos Srebrenice: Esmir Bajraktarević je umjesto igračaka tražio loptu i sanjao Džekin put, dok mu je porodica smiraj našla u Potočarima

Uoči obilježavanja godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, tetka i tetak mladog reprezentativca Bosne i Hercegovine govorili su za agenciju Anadolija o njegovom odrastanju, ljubavi prema fudbalu i neraskidivoj vezi sa rodnim krajem njegovih roditelja.

Između Amerike i domovine izabrao zemlju porijekla
 

Esmir Bajraktarević, fudbalski reprezentativac Bosne i Hercegovine, odrastao je u Sjedinjenim Američkim Državama, daleko od domovine. Njegovi roditelji bili su primorani da zbog ratnih strahota napuste svoje rodno ognjište u Srebrenici. Kada je došlo vrijeme da bira fudbalsku budućnost na reprezentativnom nivou, Esmir nije imao dilemu.  Između SAD-a i Bosne i Hercegovine izabrao je zemlju svojih roditelja.

Iako je zbog svog talentapodjednako popularan među svim slojevima navijača “Zmajeva”, na njega su posebno ponosni u Podrinju i njegovoj Srebrenici.

“Od malih nogu samo je lopta bila u glavi”
 

Esmirova tetka, Ifa Golić, prisjetila se njegovih ranih početaka i djetinjstva, naglasivši da je oduvijek imao jasan cilj i sportske uzore u glavi.

„On je, on je kad je trenirao, kad je za fudbal, on je kao: ‘Ja ću, ja ću isto onako k’o Džeko igrati i biti’, sve. I kad je mali bio, uzme mu onaj kamiončić, uzme mu kola dobra, ona na baterije, a on hoće da mu se uzme lopta. Znači da je to dijete u glavi samo fudbal i da igra, ništa drugo”, rekla je tetka Ifa.

Veliki ponos za cijelo Podrinje
 

Odluka da obuče dres Bosne i Hercegovine i predstavlja svoj narod donijela je neizmjernu sreću i ponos narodu koji je preživio najteže dane, a to potvrđuju i riječi Esmirovog tetka, Safeta Golića.

„Vidi, mi smo najsretniji, svi ponosni. Pogotovo mi ovamo u Podrinju, koji živimo ovdje”, dodao je tetak Safet.

Uspjesi mladog fudbalera nose i veliku emotivnu težinu. Porodica Bajraktarević platila je ogromnu cijenu tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. U Memorijalnom centru u Potočarima smiraj su pronašli brojni članovi njihove porodice, a na bijelim nišanima i spomen-obilježju, među hiljadama žrtava genocida, ispisana su i imena Esmirovih  daidža.