Šuhra Malić, majka čija je suza obišla svijet: “Vrištala sam i plakala, neko je to uslikao”

Šuhra Malić jedna je od preživjelih žrtava genocida u Srebrenici. U julu 1995. godine izgubila je dvojicu sinova, Suada i Fuada, te više od 20 članova uže porodice. Bila je među prvim povratnicima u Donje Potočare, a posljednjih godina živi u Centru za starija lica „Hatidža Mehmedović“ u Potočarima.

Samo iz porodice Malić u genocidu je ubijeno 11 muškaraca.

“Kamen temeljac stavljen je 11. jula 2001. godine, ja i muž smo došli 20. jula. Prvi sam povratnik u Donje Potočare. Živjeli smo pod terasom 4-5 dana jer nam nisu dali ući ni u jednu kuću. Pucali su mitraljezom na nas uz riječi da im je Krajišnik rekao da su to njihove kuće. Jedanaest godina sam živjela bez muža koji je preminuo od srca”, ispričala nam je Šuhra u razgovoru 2024. godine.

Nakon genocida živjela je u Tuzli, Lukavcu i Vogošći, odakle se, nakon deložacije, vratila u Potočare.

“Prvih nekoliko noći spavali smo pod terasom na krevetu koji nam je dala Sonja iz kafane u Vogošći. Nisu nam dali ništa tada. Pokazivali su nam papire na kojima su našu zemlju razdijelili između sebe.

Prije dolaska u Centar za starija lica, Šuhra je pokušala živjeti sama uz pomoć osobe koja joj je pružala njegu, a koju je finansirala njena kćerka iz Švedske. Međutim, takav život nije bio održiv, pa je odlučila preseliti u Centar, o kojem danas govori samo riječi hvale.

“Ja i moja jetrva smo bile prve koja su uselile ovdje. Slavili su naš dolazak kao rođendan. Doktori su dobri, djevojke koje nas paze, hrana i čistoća također, sve je super. I dan i noć paze na nas”, istakla je Šuhra.

Fotografija njenog uplakanog lica obišla je svijet i postala jedan od simbola patnje Srebreničana. Objavljivana je u brojnim medijima, a njen lik danas se nalazi i na muralu u Visokom.

“Ova moja slika ima na zidu u Visokom. Ona je nastala godinu dana nakon povratka. Vrištala sam i plakala, neko je to uslikao i to je obišlo svijet”, kazala nam je Šuhra.

Svake godine Šuhra slatkišima daruje učesnike pohoda koji dolaze u Potočare istim putevima kojima su Srebreničani pokušavali pronaći spas.

I jučer je bila u Potočarima. 

Svoja sjećanja čuva kroz fotografije i dokumente koje pažljivo slaže u nekoliko fascikli. Kako je kazala, arhiv nije sama kreirala – u tome su joj pomogle članice organizacije „Žene u crnom“ iz Beograda, koje su je više puta posjećivale.

https://youtube.com/watch?v=jrlSxyk3Ktc%3Fsi%3D0t_ps04xFiSFHoaW

“Sonja Biserko i Nataša Kandić su me molile da im dam svoj govor iz Haaga kako bi ga prekopirale”, ispričala je Šuhra Malić u razgovoru za Vijesti.ba.

(Vijesti.ba)