Kraj bacanja nove odjeće: EU uvodi strogu zabranu

Velikim kompanijama u Evropskoj uniji više nije dozvoljeno da uništavaju neprodate odjevne predmete i obuću, u skladu s pravilima koja su stupila na snagu.

Nova uredba EU obavezuje kompanije na koje se odnosi da svoju robu preprodaju ili doniraju, umjesto da je uništavaju. Uništavanje se ponekad smatra jeftinijim rješenjem od skladištenja, obnove ili ponovnog stavljanja proizvoda u prodaju.

Izuzeci važe u slučajevima kada su proizvodi opasni, oštećeni ili kontaminirani, odnosno kada se ne mogu ponovo koristiti ili obnoviti. Takođe, mogu biti uništeni i proizvodi koji su ponuđeni kao donacija većem broju socijalnih organizacija sa sjedištem u EU, ali nisu prihvaćeni u propisanom roku.

Nova pravila će kasnije biti proširena i na druge kompanije. Ona su dio Uredbe EU o ekološkom dizajnu (Ecodesign Regulation), koja je stupila na snagu u julu 2024. godine.

Njemačko udruženje trgovaca (HDE) saopštilo je da bi zabrana mogla koristiti potrošačima, jer će povećati ponudu robe po sniženim cijenama u outlet prodavnicama, rasprodajama i kanalima za prodaju polovne robe, piše dpa.

Generalni direktor HDE-a, Stefan Gent, smatra da postoje i značajne koristi za životnu sredinu, „jer će se uništavati manje gotovo novih odjevnih predmeta, a proizvodi će se češće preprodavati ili donirati“.

Gent je ipak priznao da će trgovci biti suočeni s izazovima. „Ne može se sva neprodata roba lako preprodati ili donirati“, rekao je. Razlozi za to mogu biti oštećena ambalaža, visoki logistički troškovi, nedostatak potražnje ili niska vrijednost proizvoda.

Kako je naveo, trgovci će imati dodatne troškove skladištenja, sortiranja, obnove i ponovnog plasmana robe na tržište, kao i obaveze vođenja dokumentacije, pravne neizvjesnosti i praktične poteškoće u vezi s donacijama i prodajom polovne robe.

Izazov ultra-brze mode

Njemačko udruženje modne i tekstilne industrije pozdravilo je novu uredbu.

„Odjeća je vrijedan proizvod čije uništavanje treba izbjegavati“, rekao je generalni direktor Tomas Lange. Prema njegovim riječima, zabrana uništavanja šalje važan signal za odgovornije korištenje resursa.

Uredba će imati mali uticaj na većinu evropskih proizvođača odjeće, jer se neprodata roba kod njih uglavnom ne uništava. Pravi izazov predstavljaju ogromne količine jeftinih proizvoda ultra-brze mode koje potrošači naručuju direktno od dobavljača van Evrope, rekao je Lange.

On je pozvao da se i te kompanije obavežu da, poput evropskih proizvođača, učestvuju u troškovima prikupljanja, sortiranja i reciklaže korištenog tekstila.

Konfederacija njemačke tekstilne i modne industrije kritikovala je zakon kao nerealan, ocijenivši da domaću industriju opterećuje dodatnom administracijom, a da pritom ne rješava suštinske probleme koje stvara brza moda.

Za veću održivost potrebni su efikasniji sistemi za prikupljanje, sortiranje i reciklažu tekstila, izjavio je stručnjak za ovu industriju Jonas Štrake. Bez toga će, kako smatra, zabrana uništavanja ostati „papirni tigar“.

„U praksi, nažalost, ne daje stvaran doprinos cirkularnoj ekonomiji“, rekao je.

Ekološke organizacije traže dosljednu primjenu

Slične primjedbe iznijele su i organizacije za zaštitu životne sredine. Moric Jeger-Roško iz Greenpeacea ocijenio je da je zabrana u načelu ispravna, ali da sadrži brojne rupe.

„Kompanije mogu lako zaobići pravila, na primjer pogrešnim deklarisanjem proizvoda. Bez dosljedne kontrole i primjene, u praksi se ništa neće promijeniti“, rekao je. Prema njegovim riječima, osnovni problem – brza moda – ovim zakonom ostaje netaknut.

Svjetski fond za prirodu (WWF) ocijenio je zabranu uništavanja kao važan prvi korak, ali je takođe naglasio da zakon vrijedi samo onoliko koliko se dosljedno sprovodi.

„Biće djelotvoran tek kada nadležni organi budu dosljedno pratili i primjenjivali propisane zahtjeve“, izjavila je Silke Divel-Rit iz WWF-a.

Prema podacima Evropske komisije, između 4% i 9% neprodatog tekstila u Evropi svake godine bude uništeno, a da nikada nije bilo nošeno, pri čemu se proizvede oko 5,6 miliona tona emisija CO₂.