BH Pošta prodaje elektronski potpis, ali ga ne prihvata

BH. firma ostala u nevjerici zbog zahtjeva da ugovor ipak potpiše na papiru ..

Digitalizacija javne uprave u Bosni i Hercegovini godinama se predstavlja kao jedan od prioriteta. Građanima i privredi poručuje se da će kvalifikovani elektronski potpis zamijeniti papir, pečat i fizičke odlaske na šaltere, ubrzati poslovanje i smanjiti administrativne troškove.

Međutim, slučaj jedne kompanije iz Sarajeva, čije je ime poznato redakciji, pokazuje koliko je put do stvarne digitalizacije još dug. 

Naime, upravo je JP BH Pošta, koja je jedan od ovlaštenih izdavalaca kvalifikovanog elektronskog potpisa u Bosni i Hercegovini, odbila da prihvati ugovor potpisan elektronskim potpisom kupljenim u BH Pošti, tražeći da se dokument dostavi u četiri papirna primjerka, potpisana i ovjerena “u originalu”.

Sve je počelo običnim zahtjevom

Kompanija je zatražila uspostavljanje ugovornog odnosa sa BH Poštom radi slanja poštanskih pošiljaka. Elektronski je dostavila svu traženu dokumentaciju, navela poštansku jedinicu preko koje će koristiti uslugu i posebno istakla da posjeduje kvalifikovani elektronski potpis izdat upravo od BH Pošte, kako bi se postupak mogao završiti elektronski, brzo i bez nepotrebne administracije.

Odgovor koji je uslijedio bio je standardan.

BH Pošta dostavila je prijedlog ugovora uz instrukciju da se četiri primjerka ugovora potpišu, ovjere i dostave fizički na protokol Centra pošta Sarajevo.

Iz kompanije su nakon toga postavili jednostavno pitanje “da li ugovor mogu potpisati elektronski?”

Odgovor BH Pošte bio je kratak: “Nažalost dostavljeni prijedlog Ugovora trebate potpisati u originalu i dostaviti na naš protokol.”

U tom trenutku nastaje ono što sagovornici Vijesti.ba nazivaju potpunim apsurdom. Institucija ne prihvata vlastiti elektronski potpis. Naime, osoba koja zastupa kompaniju posjeduje kvalifikovani elektronski potpis izdat od BH Pošte za pravno lice u kojem je 50 posto vlasnik i prokurista bez ograničenja ovlaštenja. Dakle, nije riječ o potpisu neke druge certifikacijske kuće, niti o običnom skeniranom potpisu. Radi se upravo o kvalifikovanom elektronskom potpisu koji je izdala BH Pošta.

Na svojoj internet stranici BH Pošta navodi da je kvalifikovani elektronski potpis “ekvivalentan ručnom potpisu i pečatu”, da “u potpunosti zamjenjuje ručni potpis”, omogućava potpisivanje dokumenata “bez kurira i bez šaltera” te predstavlja zakonski valjan dokaz identiteta i integriteta dokumenta.

Upravo zbog toga u kompaniji nisu mogli vjerovati da institucija koja izdaje takav potpis odbija prihvatiti dokument potpisan vlastitim certifikatom.

“Originalniji od papira”

U odgovoru BH Pošti iz kompanije navode da je elektronski potpisan dokument je originalniji od ‘originala’ u papiru I pitaju – šta da očekuju od ostalih institucija kada institucija koja je izdala elektronski potpis ne želi prihvatiti dokument potpisan tim potpisom?”

Dodaju da ovakav pristup potpuno obesmišljava ideju digitalizacije. Posebno su ogorčeni činjenicom da su elektronski potpis platili upravo kako bi izbjegli štampanje, ovjere, odlazak na šaltere i fizičku dostavu dokumentacije.

Umjesto toga, od njih se traži da odštampaju četiri primjerka ugovora, svaki primjerak vlastoručno potpišu, ovjere pečatom i fizički dostave na protokol. Drugim riječima, cijeli postupak ostaje identičan onome koji je postojao i prije uvođenja elektronskog potpisa.

“150 KM bačenih u vjetar”

U svojoj poruci BH Pošti predstavnik kompanije navodi i da ovakav odnos potvrđuje osjećaj mnogih privrednika da je novac uložen u elektronski potpis praktično bio uzaludan. Ironija cijele priče leži upravo u činjenici da BH Pošta istovremeno promovira elektronski potpis kao alat koji omogućava potpuno digitalno poslovanje, dok u konkretnom slučaju od korisnika zahtijeva papir, pečat i fizičku dostavu. Narodski rečeno, BH Pošta “prodaje ciglu”.

Ako kvalifikovani elektronski potpis koji izdaje BH Pošta nije dovoljan da elektronski potpišete ugovor upravo sa BH Poštom, kome je onda taj potpis uopšte namijenjen? Jer teško je govoriti o digitalnoj transformaciji države ako ni institucije koje razvijaju i prodaju digitalne usluge nisu spremne koristiti vlastita digitalna rješenja.

Ovakva situacija otvara i pitanje odgovornosti unutar BH Pošte, a odgovornost bi morali preuzeti članovi Uprave BH Pošte ili rukovodioci pravne službe koji kreiraju i odobravaju ovakve procedure. Posebno zato što brojne javne kompanije u Bosni i Hercegovini, među njima i BH Telecom, od samog početka primjene kvalifikovanog elektronskog potpisa uredno prihvataju elektronski potpisane ugovore i druge akte, smatrajući ih pravno valjanim u skladu sa važećim propisima.

Zbog toga je teško objasniti zašto upravo institucija koja izdaje kvalifikovane elektronske potpise odbija da ih primjenjuje u vlastitom poslovanju.