Tramp pred najtežom odlukom mandata: Ne može priuštiti ni da pobjedi rat, ali ni da izgubi

CNN u svojoj analizi ocjenjuje da bi odluka američkog predsjednika Donalda Trampa (Trumpa) da pokrene rat protiv Irana mogla ostati upamćena kao potez koji je obilježio njegov predsjednički mandat.

Ipak, navodi se da je do sada izbjegao najveću opasnost, nekontrolisanu eskalaciju sukoba koja bi mogla prerasti njegove mogućnosti upravljanja.

Analitičari podsjećaju da historija pokazuje kako su američki predsjednici, pokušavajući zaštititi ugled zemlje ili vlastiti politički autoritet, često ulazili u dugotrajne ratove iz kojih nije bilo jednostavnog izlaza. 
Primjeri Vijetnama, Iraka i Afganistana pokazuju da su takve odluke nerijetko donosili i kada je bilo jasno da pobjeda nije izvjesna.

Tramp se, prema ocjeni CNN-a, ponovo nalazi pred teškim izborom nakon što je Iran odbio kapitulirati ili ozbiljnije pristupiti pregovorima. 

Ukoliko diplomatski napori ne uspiju, pred njim su tri opcije, nastaviti ograničenu vojnu kampanju, dodatno proširiti napade na iransku infrastrukturu ili se postepeno povući iz sukoba bez ostvarenja ključnih ciljeva.

Svaka od tih mogućnosti nosi ozbiljne političke i vojne posljedice.

Upravo zbog toga, smatra CNN, Tramp se nalazi u situaciji u kojoj ne može lako ni pobijediti ni odustati od rata. Kao pokazatelj složenosti situacije navodi se i da je Pentagon, prema ekskluzivnim saznanjima CNN-a, zatražio od vojnih analitičara nove prijedloge za dodatni pritisak na Iran.

Ponovno prijetio Iranu

Nakon što je Teheran odbacio njegov posljednji prijedlog, Tramp je putem društvene mreže Truth Social otvoreno pokazao nezadovoljstvo.

– Iransko vodstvo je nevjerovatno dvolično – poručio je Trump.

Tokom obraćanja u Ovalnom uredu ponovio je prijetnje Iranu.

– Ovo je posljednja šansa za njih da potpišu dobar dokument – rekao je.

CNN ističe da je posebno odjeknulo njegovo upozorenje da bi se Iran mogao suočiti s “obezglavljivanjem”, ali se postavlja pitanje šta će američki predsjednik učiniti ukoliko Teheran i ovaj put odbije njegove zahtjeve.

Analitičari smatraju da bi svako novo proširenje sukoba predstavljalo veliki rizik, jer nema pokazatelja da bi dodatno bombardovanje natjeralo Iran na pregovore.

S druge strane, očekuje se da bi Teheran odgovorio napadima na infrastrukturu američkih saveznika u Perzijskom zaljevu, čime bi rat dobio još šire regionalne razmjere.

Tramp je i sam potvrdio da su saveznici iz Zaljeva izrazili zabrinutost zbog mogućeg razvoja događaja.

– Bili smo spremni da krenemo. I oni su nazvali. I pored toga, Saudijska Arabija je nazvala. I UAE su nazvali. Katar je nazvao – rekao je Tramp.

CNN navodi da bi Sjedinjene Američke Države teoretski mogle vojno osigurati prolaz kroz Hormuški moreuz, ali upozorava da bi takav potez američke brodove izložio raketnim i bespilotnim napadima, dok bi eventualna kopnena operacija mogla izazvati velike ljudske gubitke.

Posljedice eskalacije

Analiza podsjeća da iskustva iz posljednjih šest decenija pokazuju kako se sukobi dodatno komplikuju kada prerastu iz zračnih u kopnene operacije.

Kako broj poginulih vojnika raste, povećava se i politički pritisak na predsjednike, posebno uoči izbora.

CNN navodi da su se sličnim dilemama suočavali brojni američki predsjednici.

Godine 1965. Lindon Bi Džonson (Lyndon B. Johnson) razmatrao je proširenje rata u Vijetnamu, svjestan da nijedna opcija nije dobra.

– Mislim da ništa neće biti tako loše kao gubitak. A ne vidim nikakav način za pobjedu – rekao je Džonson.

Uprkos tome, odobrio je Operaciju “Rolling Thunder”, intenzivirao bombardovanje Sjevernog Vijetnama i poslao desetine hiljada dodatnih američkih vojnika.

CNN podsjeća i na upozorenja tadašnjeg zamjenika državnog sekretara Džordža Bala (Georgea Balla), koji je smatrao da će se SAD naći u procesu iz kojeg neće moći lako izaći te da će nastavak rata nanijeti veću štetu američkom međunarodnom položaju nego kompromisno rješenje.

Kasnije je predsjednik Ričard Nikson (Richard Nixon) proširio rat na Kambodžu, a onda je obrazložio svoju odluku.

– Ako, kada dođe do najgoreg, najmoćnija nacija na svijetu, Sjedinjene Američke Države, postupa kao jadni, bespomoćni div, snage totalitarizma i anarhije ugrozit će slobodne nacije i slobodne institucije širom svijeta – rekao je Nikson.

CNN podsjeća da je tokom Niksonovog mandata u Vijetnamu poginulo više od 20.000 američkih vojnika, dok su posljednje američke trupe napustile zemlju 1973. godine.

Sličnu dilemu imao je i predsjednik Džordž Buš (George W. Bush), koji je 2007. godine priznao greške, ali je odlučio povećati broj vojnika u Iraku.

– Neuspjeh u Iraku bio bi katastrofa za Sjedinjene Američke Države -rekao je tada Buš.

CNN navodi da historičari i danas raspravljaju o tome da li je takva odluka bila opravdana, s obzirom na to da su se američke snage kasnije potpuno povukle iz Iraka.

Ni Barak Obama (Barack Obama) nije uspio izbjeći sličnu dilemu.

Iako je na vlast došao uz obećanje da će završiti američke ratove, odobrio je dodatno raspoređivanje trupa u Afganistan kako bi pokušao preokrenuti tok sukoba, uz najavu da će povlačenje početi sredinom 2011. godine.

Trampovo naslijeđe

CNN podsjeća da je Tramp političku karijeru gradio na kritikama dugotrajnih američkih vojnih intervencija.

Nekoliko dana prije pobjede na predsjedničkim izborima 2016. izjavio je da su Sjedinjene Države vodile “ratove koji se nikada ne završavaju, ratove u kojima nikada ne pobjeđujemo”.

Ipak, tokom prvog mandata i sam je odobrio povećanje broja američkih vojnika u Afganistanu.

– Moj originalni instinkt bio je da se povučem, a historijski gledano, volim pratiti svoje instinkte – rekao je tada sadašnji američki predsjednik.

Kasnije je odgovornost za tu odluku prebacio na tadašnjeg ministra odbrane Džejmsa Matiza (Jamesa Mattisa).

– Dao sam mu više ljudi na kratak period i to nije uspjelo – izjavio je Tramp.

Govoreći o odgovornosti predsjedničke funkcije, Tramp je još 2017. godine rekao da je cijelog života slušao da su odluke drugačije kada se sjedi u Ovalnom uredu.

CNN zaključuje da se Tramp danas suočava upravo s takvom odlukom. Za razliku od prethodnih američkih ratova koje je naslijedio ili kritikovao, sukob s Iranom sada nosi njegov politički potpis, a način na koji će ga završiti mogao bi odrediti i njegovo historijsko naslijeđe, ali i sudbinu brojnih ljudi daleko izvan Bijele kuće.