Vratio se iz Njemačke i kupio stado ovaca: Što sam imao više novca, bio sam nesretniji

Filip Krišto napustio je život u Njemačkoj nakon 12 godina te se sa suprugom i troje djece vratio na djedovinu u selo Zagoričani, smješteno između Šujice i Livna, gdje je pokrenuo stočarski posao te ima 110 ovaca i velike planove – da nabavi još 250 grla.

Odluku o povratku donio je prvenstveno zbog želje za slobodom i mirnijim odrastanjem svoje djece u prirodi.

Kako navodi za Glas Hercegovine, život u inostranstvu sveo se isključivo na rad i kuću pa je uprkos dobroj zaradi u gastronomiji osjećao nezadovoljstvo i zarobljenost ubrzanim tempom.

“Što sam imao više novaca, sve sam više bio nesretniji”, ističe Krišto.

Iako je prvobitno planirao toviti junad i držati krave, zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa u vezi sa zemljištem preusmjerio se na ovčarstvo.

Prema njegovim riječima, prva grla nabavio je na Rostovu kod Novog Travnika krajem novembra, a trenutno njegovo stado broji 110 ovaca travničke pramenke.

Krišto ističe da je u fazi investiranja i nabavke još 250 komada, zbog čega na imanju gradi novi objekat od 90 kvadratnih metara.

Za prehranu stada obezbijedio je 250 rolo bala planinskog sijena s površine od oko 40 hektara u obližnjem selu Dobro, a nabavio je i svu potrebnu mehanizaciju, pri čemu je za kupovinu balarice ostvario opštinski podsticaj u Livnu.

Zbog prijetnji od vukova i čagljeva s planine Krug, Krišto je postavio trostruku zaštitu s električnim pastirima.

Za bezbjednost imanja trenutno se brinu tornjaci i kangali, a uskoro očekuje i dva obučena hrvatska ovčara za rad sa stadom.

Osvrnuvši se na ekonomsku računicu, Krišto upozorava da nekontrolisani uvoz mesa znatno ruši cijene domaćim uzgajivačima.

Kako kaže, plasman na veliko po otkupnim cijenama nije isplativ, zbog čega planira zaokružiti ponudu pripremom i direktnom prodajom pečenog mesa kupcima.

Prema njegovim procjenama, za stabilan život jedne porodice na selu potrebno je minimalno 300 rasplodnih ovaca, uz cjelokupnu vlastitu mehanizaciju, redovne podsticaje te angažman najmanje dvoje ljudi u svakodnevnom radu.