Hrvatski general koji je porazio Mladića: On nije nikakav vojnik, bio je “hrabar” samo protiv civila

Ratni put Ratka Mladića, osuđenog ratnog zločinca koji je preminuo u pritvoru Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u Scheveningenu u Nizozemskoj, „popločan“ zločinima, započeo je u Hrvatskoj, u dalmatinskom zaleđu, gdje je u ljeto 1991. godine postao komandant Devetog korpusa Jugoslavenske narodne armije (JNA) u Kninu.

Na tom području JNA i srpske paravojne snage terorizirale su hrvatsko stanovništvo na obali i u zaleđu, u Cetinskoj krajini, počinile masakr u Škabrnji i Nadinu, te zločine i paljenje u Kijevu, Vrlici, Maljkovu i drugim mjestima. Mladićeve snage granatirale su i pokušavale zauzeti Zadar, Šibenik i Sinj, a krajnji cilj Ratka Mladića bio je izaći na more.

Poraz kod Šibenika

Najbliže ostvarenju tog plana došao je napadom na Šibenik u septembru 1991. godine, kada su snage JNA stigle nadomak svog cilja, do Šibenskog mosta.

Međutim, dalje nisu uspjele napredovati – tamo ih je dočekala odbrana Šibenika, kojom je komandovao hrvatski general Rahim Ademi, bivši oficir JNA koji se priključio Hrvatskoj vojsci. On i njegove jedinice tada su na Šibenskom mostu zaustavili srpske agresorske snage.

Ademi se za Al Jazeeru Balkans u novembru 2017. godine, povodom osuđujuće presude Mladiću, prisjetio događaja iz tih ratnih dana, objasnivši da je Mladićeva namjera bila presjeći Hrvatsku na tom dijelu napola, s pravcima prema Sinju i Biogradu.

U tom slučaju otvarali bi mu se novi pravci, posebno prema Splitu i južnije, te bi pad Šibenika, kako je rekao, bio pitanje odbrane cijele Dalmacije. Zato odbranu Šibenika smatra jednom od najvećih hrvatskih pobjeda.

Bio je to prvi vojni poraz Ratka Mladića u Hrvatskoj, a mnogi kažu da Mladić i nije bilježio ništa drugo osim poraza.

„To je bila vojska koja je bila modernizirana, s tenkovima, a u to vrijeme mi se nismo imali čime braniti. Onda sam organizirao osvajanje kasarne u Rogoznici, gdje smo došli do teškog naoružanja i topova, i tu smo preko noći formirali artiljerijske jedinice i postavili odbranu ispred Šibenika. I tako smo odbranili Šibenik, a poslije toga smo išli oko 25 kilometara iza Vodica, prema Gaćelezama uspjeli prebaciti se i time smo izvršili deblokadu Šibenika. To je bio njegov poraz, a ja smatram kao vojnik da je to najveća pobjeda Hrvatske vojske i prva pobjeda u Domovinskom ratu, u ratu u Šibeniku“, kaže Ademi.

Ademi je, dok je to područje bilo pod njegovom komandom, onemogućavao Mladiću i zauzimanje brane Peruća, čijim je rušenjem kasnije prijetio. Tada je bilo ugroženo više od 50.000 ljudi.

Ademi: “Nisam ga upoznao, hvala Bogu”

„Bio sam tamo komandant 126. brigade u Sinju i u to vrijeme, dok sam ja bio komandant, on se nikada nije uspio približiti Perući, a miniranje Peruće dogodilo se nakon mog odlaska iz 126. brigade.“

Mladića, navodi, nikada nije sreo niti upoznao – „hvala Bogu“, rekao je Ademi, jer o njemu kao čovjeku i kao oficiru misli sve najgore. Gledali su se samo preko nišana, a u svakom napadu na Šibenik, ističe, „polomio je zube“.

„Mogu reći da on nije bio nikakav vojnik. On svoje vojničke vještine ratovanja nikada nije pokazao, on je pokazao ‘hrabrost’ samo nad nedužnim civilima, ubijajući civile i ljude koji su bili nenaoružani. A što se tiče bitaka, tu je uvijek bio veliki gubitnik, a njegova se ličnost najbolje vidi u Škabrnji, što je napravio – tamo je ubijao civile – i u Srebrenici. To je njegova najveća sramota, počinio je ratni zločin nad civilima, i to ne jedan nego više. On je tu bio komandant, najodgovorniji i jedino je znao da tuče po civilima, a kada je naišao na Hrvatsku vojsku, uvijek se povlačio – gdje je osjetio da su civili, nenaoružani narod, tu je slao tenkove i činio zločine, a gdje je naišao na otpor Hrvatske vojske uvijek se povlačio, tako da je doživio poraze od Hrvatske vojske dok god je bio ovdje“, rekao je Ademi.

Ratni snimatelj i hrvatski vojnik Petar Malbaša, „ratnik naoružan kamerom“, imao je priliku uživo se uvjeriti u bahatost i karakter Ratka Mladića. Pamti ga, kako kaže, kao čovjeka bez osjećaja.

Teror i zločini

Dogodilo se to na pregovorima 26. septembra 1991. godine, koje je Malbaša snimao, a na koje je Mladić stigao s tri tenka i dva transportera.

„Kada je izašao iz tenka ili transportera – nisam sto posto siguran – iskočio je u uniformi s pancirnim prslukom i viče: ‘Pobijte sve što nije vojska!’ A, naravno, mi smo tu svi bili u civilu, jedino naše oružje bila je moja kamera. Najprije meni nije dao ni da snimam na početku jer je pola sata vrijeđao kompletan tim s hrvatske strane“, prisjetio se Malbaša za Al Jazeeru Balkans.

Na tim pregovorima, kaže, demonstrirao je silu i stalno naglašavao da se bori za svoju Jugoslaviju i štiti interese JNA.

„On u jednom trenutku meni u kameru kaže – to je i zabilježeno: ‘Ja sam lično minirao Maslenički most i branu Peruća. Vi znate da, kada ja radim nešto, da to radim učinkovito i kvalitetno i ja držim Dalmaciju u blokadi’“, ispričao je Malbaša.

Vijesti.ba