TUGA NA LIJEPI MUBAREK DAN KOD ZENICE | RADILI DA BI NJIHOVE PORODICE ŽIVJELE: Na mubarek petak dvojica radnika nisu se vratila kući…

Danas je Ponirak kod Zenice utihnuo na najteži mogući način, piše 072info.

Dvojica radnika izgubila su život radeći. Treći je, srećom, preživio i prema informacijama kojima raspolažemo, njegove povrede nisu opasne po život. Nakon ukazane ljekarske pomoći uskoro bi trebao biti pušten kući – svojim najmilijima, svojoj porodici, svom domu.

A dvojica njegovih kolega neće.

Neće se vratiti svojim kućama. Neće otvoriti vrata, sjesti za sto, zagrliti svoje najmilije i reći da je radni dan završen.

Otišli su radeći.

Otišli su na velikoj vrućini, na mubarek petak, sa jednom običnom životnom željom – da rade, zarade i svojim porodicama obezbijede ono što im je potrebno za život.

Jer iza svakog radnika koji ujutro obuče radno odijelo stoji porodica.

Neko ga čeka da se vrati.

Neko možda čeka platu.

Neko dijete čeka oca da ga zagrli.

Neko supruga čeka muža.

Neko roditelj čeka sina.

I zato ovakva tragedija nije samo vijest. Ovo nije samo još jedan događaj koji će proći kroz medije i nestati iz svakodnevnice.

Za dvije porodice danas je sve stalo.

Dok su drugi možda planirali vikend, ručak, druženje i osmijehe, dvije porodice danas broje posljednje trenutke koje su proveli sa svojim najmilijima.

I teško je pronaći riječi koje mogu ublažiti takvu bol.

Dvojica ljudi otišla su radeći ono što su svakog dana radili – boreći se za svoje porodice, za svoju djecu, za krov nad glavom, za život.

Čovjek nekada ne traži mnogo od života. Samo želi da radi, da zaradi pošteno, da mu porodica bude zdrava, da se navečer vrati kući i da zajedno budu sretni, nasmijani i na okupu.

Njih dvojica se danas kući neće vratiti.

Treći radnik, hvala Bogu, hoće. I nadamo se da će uskoro biti kod svojih najmilijih, da će ova tragedija za njega ostati najteži dan koji je preživio, a ne posljednji dan njegovog života.

Porodicama stradalih ostaje bol koju riječi ne mogu opisati.

Neka im Allah, dž.š., podari sabur, snagu i olakšanje u ovim najtežim trenucima.

A našoj braći koja su danas preselila na ahiret neka Allah podari lijepi džennet i podigne ih među Svoje odabrane.

Poginuli su radeći.

Boreći se za svoje porodice.

I upravo zbog toga njihova smrt još više boli.

Neka im je vječni rahmet.

A nama ostaje da se zapitamo – koliko često zaboravimo da iza svakog radnika koji ode na posao stoji cijeli jedan svijet koji ga čeka da se vrati kući.