Život, zločin i smrt Ratka Mladića: Od najmlađeg oficira i do najpoznatijeg bjegunca

Pod palicom Ratka Mladića, Vojska Republike Srpske (VRS) sijala je strah i smrt – utvrđeno je presudama Haškog tribunala. Glavni grad Sarajevo držan je pod opsadom duže od tri godine, a gradovi poput Foče, Prijedora i Višegrada etnički su očišćeni od nesrpskog stanovništva.

„Vrlo opasan čovjek“

„Vrlo, vrlo opasan čovjek“, riječi su kojima je bivša glavna tužiteljica Haškog tribunala Carla Del Ponte opisala bjegunca za kojim je tragala više od deset godina. Njen cilj, kako je rekla, bio je osigurati da odgovara za prvi genocid počinjen na tlu Evrope nakon poraza nacističke Njemačke.

Dvadeset dvije godine nakon što je protiv Mladića podignuta prva optužnica, on je prvostepenom presudom Haškog tribunala proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce te je osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Tom presudom utvrđeno je da je Mladić kriv za deset od 11 tačaka optužnice Tužilaštva u Haagu. Oslobođen je jedino optužbe za genocid počinjen u šest bh. općina tokom 1992. godine.

Četiri zločinačka poduhvata

Utvrđeno je da je te zločine počinio svojim učešćem i doprinosom u četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP), odnosno sveobuhvatnom udruženom zločinačkom poduhvatu te poduhvatima u vezi sa Sarajevom, Srebrenicom i uzimanjem međunarodnog osoblja za taoce.

Konačna presuda izrečena mu je 8. juna 2021. godine.

Mladić, koji je preminuo u Haagu 27. augusta, rođen je za vrijeme Drugog svjetskog rata u bh. selu Božanovići kod Kalinovika, udaljenom oko 70 kilometara od Sarajeva.

Vojnička karijera

Dijete je jugoslavenske partizanske porodice. Mladić je izgubio oca kada je imao samo tri godine. On je stradao u jednoj od posljednjih bitaka Drugog svjetskog rata. Još kao dijete, Mladić je odlučio da će pratiti očeve stope i postati vojnik – upisao je Vojnu akademiju u Beogradu

U 22. godini postao je oficir u Skoplju, u Makedoniji, gdje je bio najmlađi komandant u Inžinjerijskoj četi Jugoslavenske narodne armije (JNA).

Mladićeve vojne sposobnosti prvi put su testirane na početku raspada Jugoslavije, kada su jedinice pod njegovom kontrolom poslane da pomognu lokalnom srpskom stanovništvu u Hrvatskoj. U proljeće 1991. godine stigao je u hrvatski grad Knin, koji je u to vrijeme bio centar srpskih snaga.

Dolazak u Knin

„Ja služim Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji sa mojom braćom oficirima, kako bih zaštitio sve nacionalnosti i nacije“, rekao je tada državnom emiteru RTS-u.

Do juna 1991. godine, kada je Mladić imenovan za komandanta Devetog korpusa JNA u Kninu, to područje srpske snage već su odvojile od ostatka Hrvatske, proglasile Srpsku autonomnu oblast (SAO) Krajinu i blokirale ceste oko grada. Dva mjeseca kasnije, Mladić je naredio napad na selo Kijevo kako bi razbio blokadu srpskih sela koju su postavile snage hrvatske države.

„U Kijevu smo pucali na legitimne vojne mete. Nismo uništili nijednu kuću samo reda radi“, kazao je Mladić nakon napada.

Napad na Kijevo

S ovim se hrvatsko pravosuđe nije složilo. U julu 1992. godine Okružni sud u Šibeniku Mladića je u odsustvu osudio na 20 godina zatvora zbog napada na Kijevo, koje je gotovo potpuno uništeno.

Dešavanja u Kijevu označila su novi period jugoslavenskih ratova. Pod Mladićevom kontrolom, jedinice JNA, koje su na početku sukoba u Hrvatskoj razdvajale hrvatske i srpske jedinice, postale su dio srpskih snaga. Prema presudama Haškog tribunala, napad JNA na Kijevo 26. augusta 1991. godine označava trenutak kada je ova vojska službeno pristupila srpskim snagama.

Nakon što bi JNA okupirala teritoriju, lokalne srpske jedinice preuzimale su kontrolu. Ovaj model korišten je širom Jugoslavije – u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Jedinice su se mijenjale, ali je strategija ostajala ista.

Nastavak rata u BiH

Rat je naredne, 1992. godine, prešao u BiH i brojni komandanti JNA porijeklom iz BiH pristupili su jedinicama koje će kasnije postati dio Vojske Republike Srpske (VRS). Takav je bio slučaj i s Mladićem.

Govoreći pred Skupštinom srpskog naroda u BiH u maju 1992. godine, kada je imenovan na čelo VRS-a, Mladić je izrekao jednu od svojih najpoznatijih izjava, u kojoj je upozorio poslanike da bi nasilno razdvajanje Srba od Muslimana i Hrvata, kao proklamovani ratni cilj, predstavljalo „genocid“.

„Mi ne možemo očistiti, niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu… Pa, to je… to neće… Ja ne znam kako će gospodin Radovan Karadžić i gospodin Momčilo Krajišnik objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid“, kazao je Mladić.

Na čelu VRS-a

Srbijanski predsjednik Slobodan Milošević u to vrijeme nije želio biti proglašen agresorom, pa je, umjesto slanja vlastitih snaga u BiH, odlučio jedinice VRS-a pomagati naoružanjem i ljudstvom. Mladić je imenovan za glavnog stratega.

„Kada sam preuzeo funkciju… Dao sam sebi zadatak da sakupim ljudstvo i formiram komandu i štab… Znao sam odmah da će se tamo desiti veliki historijski događaji“, izjavio je Mladić u intervjuu za beogradski NIN.

Pod Mladićevom palicom, VRS je sijala strah i smrt – utvrđeno je presudama Haškog tribunala. Glavni grad Sarajevo držan je pod opsadom duže od tri godine, a gradovi poput Foče, Prijedora i Višegrada etnički su očišćeni od nesrpskog stanovništva.

Opsada Sarajeva

Mladić nikada nije djelovao u tajnosti i često je pozivao kamere da ga prate dok je obilazio položaje oko Sarajeva, dok su jedinice pod njegovom kontrolom snajperima i artiljerijom napadale grad.

„Velušiće, tuci Velušiće… Tamo nema srpskog življa mnogo… Da ne mogu da spavaju, da im razvučemo pamet njihovu“, izjavio je Mladić 28. maja 1992. godine.

Više od 10.000 ljudi ubijeno je tokom opsade Sarajeva, dok su jedinice VRS-a sijale teror nad civilima. Do smrti Mladić nikada nije iskazao žaljenje zbog stradanja nevinih civila. „Samo sam branio svoj narod“, izjavio je više puta tokom rata, a istu odbranu koristio je i tokom suđenja.

„Zaštitnik Srba“

Mladić je više puta priznao da su vojne ofanzive bile njegov omiljeni „metod vođenja rata“.

„Moj cilj je jednostavan – zaštita srpskih teritorija i ljudi koji tamo žive vijekovima“, rekao je tokom rata.

U julu 1995. godine, samo nekoliko mjeseci prije nego što je rat u BiH zaustavljen, jedinice pod Mladićevom kontrolom zauzele su zaštićenu zonu Srebrenicu. Mladić je ušao u grad nasmijan, čestitajući vojnicima na uspjehu.

Pad Srebrenice

„Ovaj grad dajemo na poklon srpskom narodu“, kazao je Mladić pred televizijskim kamerama.

„Konačno, nakon pobune dahija, došlo je vrijeme da se osvetimo Turcima ovog kraja.“

Ono što je uslijedilo nakon ove izjave bila su ubistva više od 7.000 dječaka i muškaraca i progon 40.000 žena, djece i starijih osoba. Presude međunarodnih i domaćih sudova utvrdile su da je u Srebrenici počinjen genocid.

Sastanci u Fontani

Tokom noći između 11. i 12. jula Mladić je imao tri sastanka u hotelu „Fontana“ u Bratuncu, gdje je bilo govora o sudbini Bošnjaka.

„Možete opstati ili nestati“, rekao je Mladić bošnjačkim predstavnicima te dodao da moraju položiti oružje i birati: „Ko hoće da ostane, a ko da ide. Ako želite da idete, izrazite želju.“

Mladić je 12. jula došao u Potočare i kazao okupljenima da se ne trebaju bojati, a istu poruku uputio je muškarcima okupljenim na livadi u Sandićima. Uprkos njegovim garancijama, muškarci su odvoženi na stratišta na području općine Zvornik, gdje su sistemski ubijani.

Godine skrivanja

Rat u BiH okončan je 1995. godine Dejtonskim mirovnim sporazumom, a te godine izdat je i nalog za hapšenje Mladića. Tada je rekao da se nikada neće dobrovoljno predati.

„Suditi mi može samo moj narod“, dodao je.

Prema dostupnim podacima, Mladić se 1997. godine odselio u Srbiju s nekoliko visokorangiranih oficira VRS-a. Živio je slobodno, bez straha od hapšenja, i prisustvovao fudbalskim utakmicama. Do 2003. godine bio je pod zaštitom Vojske Srbije. Nakon što su beogradske vlasti usvojile Zakon o saradnji s Haškim tribunalom, Mladić se i dalje skrivao uz pomoć male grupe prijatelja, a posljednjih godina i porodice.

Hapšenje u Lazarevu

Pripadnici specijalne jedinice policije Srbije pronašli su 26. maja 2011. godine starijeg muškarca s bejzbol kapom u selu Lazarevo. Kada je policajac zatražio da se identificira, Mladić je kazao: „Ja sam onaj kojeg tražite. Ja sam Ratko Mladić.“

Ekspresno je izručen u Haag, a suđenje mu je počelo godinu kasnije. Nakon više od 300 saslušanih svjedoka, prvostepenom presudom iz 2017. godine izrečena mu je doživotna zatvorska kazna zbog genocida u Srebrenici i zločina protiv čovječnosti nad Bošnjacima i Hrvatima tokom rata u BiH.

Četiri godine kasnije potvrđena mu je doživotna kazna.

Fokus.ba