Veličanje krvnika u Srebrenici: Kako bi svijet reagovao kada bi se Pavelić slavio u Jasenovcu ili Hitler u Aušvicu

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske nije odobrilo održavanje mirnog okupljanja preživjelih žrtava genocida, koje je u Srebrenici bilo najavljeno za danas, od 16 do 18 sati. Predstavnicima srebreničkih udruženja date su čvrste garancije da danas u Srebrenici neće biti održan ni skup podrške ratnom zločincu Ratku Mladiću, koji je putem društvenih mreža najavljen za 17 sati. U pozivu koji se pojavio se čak koristi i naziv „Srpska Srebrenica“. 

Nakon sinoćnjih scena iz Banje Luke, a prije toga i brojnih drugih gradova u manjem bh. entitetu, teško da će srebrenička policija uspjeti zabraniti okupljanje sljedbenika krvnika iz Srebrenice. Ali, hajde da vidimo i to da se desi.  

A sada zamislimo nešto drugo. Okupljanje Hitlerovih sljedbenika u Aušvicu. Na mjestu gdje su nacisti ubili oko milion Jevreja, Poljaka, Roma, sovjetskih ratnih zarobljenika…

Ljude koji slave Hitlera, nose njegove simbole i pokušavaju nacističke zločine predstaviti kao „oslobađanje“. Ili okupljanje sljedbenika Ante Pavelića u Jasenovcu, na mjestu gdje su ubijani Srbi, Jevreji, Bošnjaci, Romi i antifašisti, uz tvrdnju da su zločini ustaškog režima bili legitimna borba.

Cijeli civilizirani svijet takve bi prizore s pravom smatrao monstruoznim. Pa zašto bi onda bilo drugačije kada se u Srebrenici slavi Ratko Mladić? Ne može jedan standard vrijediti za Hitlera i Aušvic, drugi za Pavelića i Jasenovac, a treći za Mladića i Srebrenicu.

Šta oni žele da nam kažu? Da je Srebrenica bila „oslobađanje“? Da su ljudi koji su tamo živjeli bili „Turci“ koje je trebalo ukloniti? Da su hiljade ubijenih bili samo „neprijatelji“? Da su bijeli nišani posljedica neke obične vojne operacije? Da su majke koje još traže kosti svoje djece samo dio neke političke igre i rasprave?

To je ista izopačena logika kojom se zločin pokušava „oprati“. Prvo se žrtvi oduzme ljudskost, zatim se zločin opravda, a na kraju se zločinac proglasi herojem. Zato je slavljenje krvnika Mladića u Srebrenici posebno monstruozno. 

Prvi put žrtvama su uzeli živote. Drugi put njihova tijela. Treći put pokušavaju uzeti istinu o tome zašto su ubijeni. A sada od onoga koji ih je ubio žele napraviti oslobodioca. To nije „drugačije viđenje historije“. To je pokušaj rehabilitacije zločina. Srebrenica nije bila oslobađanje. Srebrenica nije bila vojna pobjeda vrijedna slavlja. Srebrenica je bila genocid.

Ratko Mladić nije bio oslobodilac. Bio je komandant čije je ime pravosnažna presuda zapisala uz genocid i najteže ratne zločine počinjene u Srebrenici.

I zato se danas mora reći jasno, ako bismo slavljenje Hitlera u Aušvicu ili Pavelića u Jasenovcu nazvali monstruoznim, onda isto moramo nazvati i slavljenje Mladića u Srebrenici. Ne zbog mrtvih. Nego zbog živih. Jer mrtvi Srebrenice ne mogu ponovo biti ubijeni. Ali ideja koja ih je ubila može ponovo biti rođena. I zato se ne smije dozvoliti da se zločinac vraća kao heroj, a žrtva ponovo pretvara u krivca. Srebrenica nije oslobađanje. I nikada neće biti.