Voda postaje nova geopolitička osovina Balkana: Kakvu ulogu ima BiH

Klimatske promjene, sve duži sušni periodi i rast potrošnje pretvaraju vodu u strateški resurs na Zapadnom Balkanu. Međunarodni institut IFIMES predlaže uspostavljanje regionalnog mehanizma za upravljanje vodama, u kojem bi značajno mjesto imali Bosna i Hercegovina i Luka Brčko.

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane u novoj analizi razmatra rastući geopolitički značaj vode na Zapadnom Balkanu, s posebnim fokusom na slivove Ibra, Lepenca i Vardara.

U analizi pod nazivom „Voda kao nova geopolitička osovina Balkana: Od hidrogeopolitičkog nadmetanja do regionalnog razvojnog koridora“ predlaže se uspostavljanje regionalnog mehanizma za upravljanje vodnim resursima, kao i transformacija koridora Dunav–Morava–Vardar–Egej u novu razvojnu, energetsku i infrastrukturnu osovinu Balkana.

„Voda postaje jedno od ključnih geopolitičkih pitanja Zapadnog Balkana. Klimatske promjene, duže suše, rast potreba za pitkom vodom i navodnjavanjem, energetska tranzicija i razvoj infrastrukture pretvaraju prekogranične vodne resurse u strateško pitanje regionalne sigurnosti i razvoja“, navodi IFIMES.

Predlažu Balkanski pakt o vodama

U analizi se upozorava da se državne granice na Balkanu često ne podudaraju s granicama riječnih slivova. To je posebno izraženo na prostoru Srbije, Kosova, Sjeverne Makedonije i Grčke.

Vardar pripada egejskom, a Ibar dunavskom, odnosno crnomorskom slivu. Lepenac je pritoka Vardara i prirodna hidrološka veza Kosova sa Sjevernom Makedonijom. Zbog toga svaka veća intervencija u gornjim tokovima rijeka može imati posljedice nizvodno, čak i kada je njen primarni cilj lokalno vodosnabdijevanje.

IFIMES smatra da bi Evropska unija trebala inicirati Balkanski pakt o vodama, koji bi obuhvatio Srbiju, Kosovo, Sjevernu Makedoniju, Grčku, Crnu Goru, Albaniju i Bosnu i Hercegovinu, uz mogućnost uključivanja Bugarske.

Pakt bi se zasnivao na tretiranju vode kao zajedničkog strateškog resursa, razvoju zajedničke infrastrukture, povezivanju vodnih i energetskih sistema te dugoročnom razmatranju koridora Dunav–Morava–Vardar–Egej.

„Takav pristup mogao bi vodu pretvoriti iz potencijalnog izvora sukoba u instrument regionalne saradnje i infrastrukturu mira“, ističe Institut.

Projekti na Kosovu i moguće posljedice

Kosovo priprema više projekata akumulacija i transfera vode, među kojima se izdvajaju Kućica, Palatna, Desivojce, Dragačina i Firaja. Cilj je povećanje kapaciteta za skladištenje vode, poboljšanje vodosnabdijevanja i ublažavanje posljedica sve izraženijih suša.

Poseban značaj za Sjevernu Makedoniju ima projekat Firaja, koji bi mogao utjecati na prirodni tok Lepenca prema Vardaru. Prema projektnoj dokumentaciji, voda iz gornjeg sliva Lepenca bila bi cjevovodima usmjeravana prema centralnom i istočnom dijelu Kosova.

Predviđeno je preusmjeravanje do jednog kubnog metra vode u sekundi, odnosno približno 31 milion kubnih metara godišnje, uz uračunavanje ekološkog protoka.

Iz IFIMES-a naglašavaju da ključno pitanje nije hoće li Vardar ostati bez vode, nego kako bi projekat mogao utjecati na sezonski režim njegovog protoka i, posredno, vodni bilans prema Grčkoj.

Zbog toga predlažu izradu jedinstvene regionalne hidrološke studije koja bi obuhvatila planirane brane, akumulacije, cjevovode i kanale, kao i njihove kumulativne posljedice.

Iskustvo Nila kao upozorenje

Kao primjer mogućih geopolitičkih sporova navodi se Velika etiopska brana renesanse na Plavom Nilu. Za Etiopiju je riječ o razvojnom i energetskom projektu, dok ga Egipat i Sudan, zbog velike zavisnosti od Nila, posmatraju kao pitanje nacionalne sigurnosti.

Spor se ne odnosi samo na postojanje brane nego i na način punjenja i upravljanja akumulacijom, posebno tokom sušnih perioda.

„Iskustvo Nila pokazuje da hidroinfrastruktura mora biti praćena hidrodiplomatijom, transparentnom razmjenom podataka, zajedničkim hidrološkim modelima, garantovanim ekološkim protocima i obavezujućim mehanizmima konsultacija“, navodi IFIMES.

Iako se razmjere problema na Nilu i Balkanu ne mogu porediti, Institut smatra da države regiona trebaju reagovati prije nego što pojedinačni vodni projekti prerastu u političke i međudržavne sporove.

Uloga Bosne i Hercegovine i Luke Brčko

U analizi se posebno razmatra položaj Bosne i Hercegovine. Sava, Drina, Neretva, Bosna, Una i Vrbas dio su prekograničnih vodnih sistema koji BiH povezuju sa Srbijom, Hrvatskom i Crnom Gorom.

Poseban značaj ima sliv Save, koji povezuje Sloveniju, Hrvatsku, BiH i Srbiju te predstavlja važnu vodnu i transportnu osovinu Balkana. Preko Save i Dunava Bosna i Hercegovina povezana je s evropskim riječnim sistemom i tržištima srednje Evrope.

Luka Brčko, kao jedina međunarodna riječna luka u BiH, mogla bi postati značajno regionalno logističko čvorište. Za to su, kako se navodi, potrebni njena modernizacija, unapređenje plovnosti Save te bolje povezivanje sa željezničkom, cestovnom i logističkom infrastrukturom.

U širem konceptu koridora Dunav–Morava–Vardar–Egej, Brčko bi moglo predstavljati sjevernu tačku povezivanja BiH sa Savom i Dunavom.

„Hidrogeopolitika Balkana ne obuhvata samo Ibar, Lepenac i Vardar, već cijelu mrežu prekograničnih slivova. U tom sistemu BiH i Luka Brčko mogu imati važnu stratešku ulogu kao veza između Jadrana, Save, Dunava i šireg balkanskog prostora“, smatra IFIMES.

Od historijske ideje do razvojnog koridora

Mogućnost plovnog povezivanja Dunava sa Solunskim zaljevom preko Morave i Vardara razmatra se još od 19. stoljeća. Historijski projekti predviđali su približno 650 kilometara plovnog puta te izgradnju niza brana, prevodnica i drugih hidrotehničkih objekata.

IFIMES ocjenjuje da takav projekat danas nije realno opravdavati samo izgradnjom plovnog kanala zbog visokih troškova, tehničke zahtjevnosti, ekoloških rizika i potrebe za međunarodnim sporazumima.

Umjesto toga, historijsku ideju predlažu redefinisati kao regionalni koridor koji bi povezao upravljanje vodama, obnovljive izvore energije, navodnjavanje, zaštitu od poplava, željeznički i cestovni saobraćaj, logistiku, industriju i trgovinu.

Sjeverna Makedonija bi u takvom sistemu imala centralnu stratešku poziciju, dok bi Solun dobio snažniju vezu s Podunavljem i srednjoevropskim tržištima.

Opasnost od „vodnog nacionalizma“

IFIMES upozorava i na mogućnost pojave „vodnog nacionalizma“, odnosno pristupa prema kojem država pravo na korištenje vode posmatra prvenstveno kao teritorijalno pravo, bez dovoljnog uvažavanja posljedica za susjedne zemlje.

U takvim okolnostima svaki novi rezervoar, brana, kanal ili sistem za transfer vode mogao bi postati izvor političkih napetosti.

„Ako se vodni resursi budu nacionalizirali, Balkan dobija novu liniju konflikta. Ako se prekogranični slivovi budu zajednički razvijali, Balkan dobija novu razvojnu geografiju“, zaključuje Institut.

IFIMES predlaže formiranje regionalne radne grupe uz podršku Evropske unije, Svjetske banke i Evropske investicijske banke. Njeni prvi zadaci bili bi izrada zajedničke hidrološke studije, uspostavljanje sistema razmjene podataka i definiranje okvira za prekogranično planiranje vodnih projekata.

N1info.ba