Evropa žmiri pa reaguje: Ispraćaj ratnog zločinca razotkrio licemjerje suočavanja s prošlošću

Svijet je i danas suočen sa slikama koje je teško prihvatiti Evropska unija već godinama pokušava održati ravnotežu između političkog dijaloga sa Srbijom, vlastitih geopolitičkih interesa i pitanja koja je sve teže ignorisati. A onda se dogodi događaj poput ispraćaja Ratka Mladića i ponovo uslijede osude, upozorenja i poruke o neprihvatljivosti veličanja ratnih zločinaca.

Ali ostaje pitanje, je li to dovoljno?

Je li nekoliko saopćenja i političkih izjava dovoljan odgovor na prizore koji su ponovo šokirali međunarodnu javnost? Ili će se i ovaj put sve završiti na osudi, nakon koje će uslijediti tišina sve do nekog novog incidenta?

U 21. stoljeću ponovo gledamo prizore veličanja ratnog zločinca koji je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić nije pitanje različitog tumačenja historije. Njegova odgovornost za genocid u Srebrenici utvrđena je pred međunarodnim sudom.

Zato ovo nije samo priča o jednom ispraćaju.

To je pitanje odnosa jednog društva prema vlastitoj prošlosti, ali i pitanje koliko su Evropska unija i međunarodna zajednica spremne insistirati na suočavanju s tom prošlošću.

Upravo zbog toga posljednji događaji ponovo su pokrenuli raspravu o tome treba li suočavanje s prošlošću imati mnogo veću težinu u procesu evropskih integracija Srbije.

Sramotan čin

Hrvatski europarlamentarac Stephen Nikola Bartulica među prvima je oštro reagovao na ispraćaj Ratka Mladića. Ocijenio ga je „sramotnim činom“, ali i pokazateljem šireg problema u srpskom društvu.

Bartulica smatra da Srbija i dalje nije spremna otvoreno se suočiti s onim što se događalo tokom devedesetih.

– Znamo da ta zemlja i dalje živi u svojoj mitologiji. Nema hrabrosti suočiti se s istinom iz prošlosti – poručio je.

Istakao je da insistiranje na pravdi za zločine počinjene tokom ratova devedesetih mora ostati jedan od prioriteta Hrvatske.

– Srbija ne može postati članicom Evropske unije bez priznavanja agresije i isplate odštete svim žrtvama iz Domovinskog rata. To mora biti uvjet da uopće razgovaramo o budućem članstvu – rekao je.

U dijelu obraćanja na engleskom jeziku poručio je i da ono što se dogodilo u Beogradu nije iznenađenje.

Mnogo dublji problem, smatra Bartulica, jeste odnos prema vlastitoj prošlosti.

Prihvatiti odgovornost

Na događaje u Srbiji reagovala je i američka kongresmenka Dina Tajtus tokom saslušanja o američkoj politici prema Zapadnom Balkanu.

Tajtus je podsjetila na presudu Ratku Mladiću i njegovu odgovornost za genocid u Srebrenici, u kojem je ubijeno više od 8.000 Bošnjaka.

Posebno je kritikovala način na koji je organizovan njegov ispraćaj, navodeći da je u Srbiji tretiran kao nacionalni heroj.

Prema njenim riječima, njegov kovčeg prevezen je državnim avionom iz Nizozemske u Srbiju, a iz aviona su ga iznijeli vojnici. Hiljade ljudi došle su mu odati počast.

Tajtus je takav odnos prema Mladiću povezala i sa širim političkim kontekstom.

Podsjetila je na ranije izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, uključujući njegovu izjavu o tome da će za jednog ubijenog Srbina biti ubijeno 100 muslimana.

– Ovakav ultranacionalistički zanos očigledno je politički koristan njemu i njegovoj stranci u Srbiji – ocijenila je Tajtus.

Ali njeno pitanje nije bilo usmjereno samo prema Beogradu. Zanimalo ju je i šta će učiniti Vašingtona.

Ako Evropska unija javno osuđuje veličanje Mladića, a evropska komesarka za proširenje Marta Kos otkazuje posjetu Srbiji, Titus je željela znati planira li američki državni sekretar Marco Rubio učiniti nešto slično.

Odnosno, hoće li Vašington jasno reći da takvo ponašanje ne podržava i ne odobrava?

Pred Kongresom SAD-a jasno je poručio da Vašington priznaje genocid u Srebrenici, pamti njegove žrtve i odbacuje veličanje ratnih zločinaca. 

– Želim vas uvjeriti da priznajemo genocid u Srebrenici. Pamtimo žrtve i odbacujemo veličanje ratnih zločinaca – kazao je.

Istovremeno je upozorio da se tragedije i zločini iz devedesetih ne smiju pretvarati u politički teatar.

Takvo ponašanje, rekao je, predstavlja uvredu za sjećanje na žrtve i milione ljudi koji su proživjeli ratni period.

Ostaje na osudi

I upravo tu dolazimo do najvažnijeg pitanja.

Međunarodne reakcije postoje. Evropska unija je osudila veličanje ratnog zločinca Mladića. Iz Vašingtona je stigla jasna poruka o genocidu u Srebrenici. Hrvatski europarlamentarac traži da suočavanje s prošlošću bude jedan od ključnih uslova za evropski put Srbije. Američka kongresmenka traži konkretniju reakciju svoje administracije. Ali šta nakon toga? Jer problem nije samo jedan ispraćaj, jedan kovčeg ili hiljade ljudi na ulicama. Problem je mnogo dublji.

Ratne rane

Ratna prošlost se i dalje koristi kao političko sredstvo. Pravosnažno osuđeni ratni zločinci u dijelu društva predstavljaju se kao heroji, dok se zločini relativiziraju, a žrtve i njihove porodice ponovo suočavaju s poricanjem i pokušajima prekrajanja činjenica. Zato međunarodne osude imaju smisla samo ako iza njih slijede konkretni potezi.

Evropska unija ne može svaki put čekati novi incident da bi ponovo otvorila pitanje koje traje decenijama. Ako je suočavanje s prošlošću jedna od evropskih vrijednosti, onda bi ono trebalo imati i stvarnu političku težinu u procesu pristupanja Srbije Evropskoj uniji.

Nije dovoljno samo reagovati

Svijet je i danas suočen sa slikama koje je teško prihvatiti.

Više od tri decenije nakon ratova na prostoru bivše Jugoslavije, u Evropi se i dalje veličaju ljudi osuđeni za najteže ratne zločine.  Jer ako svaki put sve ostane na saopćenjima, osudama i zabrinutosti, onda se šalje poruka da je dovoljno sačekati da javnost zaboravi.

A žrtve ne mogu zaboraviti. Porodice nestalih ne mogu zaboraviti. Preživjeli ne mogu zaboraviti. I zato suočavanje s prošlošću ne smije biti pitanje koje se otvara samo kada neki novi događaj koji šokira javnost.

Ako Evropa zaista želi stabilan i demokratski Zapadni Balkan, onda će morati mnogo ozbiljnije odgovoriti na pitanje koje se iznova vraća:

Može li se graditi evropska budućnost bez iskrenog suočavanja s prošlošću?

Avaz.ba