Žene u svijetu zarađuju 18 posto manje od muškaraca: Za BiH nedostaje ključni podatak

Žene na globalnom nivou zarađuju 18 posto manje od muškaraca, dok za Bosnu i Hercegovinu ne postoje dovoljno ažurni i sveobuhvatni podaci koji bi pokazali koliki je jaz u plaćama. Na ovo je upozorio nacionalni koordinator Međunarodne organizacije rada (ILO) u BiH Edis Arifagić.

Povodom Međunarodnog dana jednakih plaća, koji se obilježava 18. septembra, Arifagić je za Fenu kazao da dostupni statistički izvori u BiH imaju različit obuhvat i odnose se na različite godine.

Kao primjer naveo je Indeks rodne ravnopravnosti Agencije za statistiku BiH, koji zbog nedostatka odgovarajućih podataka razvrstanih prema spolu ne uključuje kategoriju prihoda.

“To je jasna ilustracija potrebe za unapređenjem statističkog praćenja ekonomske nejednakosti”, kazao je Arifagić.

Zakon postoji, ali to nije dovoljno

Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH propisuje jednake naknade i beneficije za isti posao. Međutim, Arifagić upozorava da zakonska obaveza sama po sebi ne garantuje dosljednu primjenu kod svakog poslodavca.

Dostupne analize zasnovane na podacima Agencije za statistiku BiH iz 2020. godine ukazuju na više prosječne plaće muškaraca u finansijskim djelatnostima i osiguranju te zdravstvu i socijalnoj zaštiti.

Arifagić, međutim, upozorava da su ti podaci stari. Dodao je da se na osnovu njih ne može praviti pouzdano rangiranje sektora prema razlikama u plaćama.

“Sektorski prosjeci također ne pokazuju jesu li dvije osobe na istom radnom mjestu različito plaćene. Za potpuniju sliku potrebno je usporediti zanimanja, rukovodeće odgovornosti, radno vrijeme i beneficije, kao i način vrednovanja poslova u kojima prevladavaju žene”, dodao je.

Neplaćeni rad utiče na karijere žena

Razlike u plaćama povezane su i s tradicionalnom podjelom poslova, nejednakim mogućnostima napredovanja, obavezama u domaćinstvu i podcjenjivanjem poslova koje pretežno obavljaju žene.

Na položaj žena na tržištu rada utiču i prekidi karijere zbog roditeljstva te briga o djeci i starijim članovima porodice.

“Neravnomjerna raspodjela neplaćene njege u kućanstvu te nedostatak usluga, poput brige za djecu ili starije članove obitelji, znatno ograničavaju potencijal žena za zapošljavanje. Posljedice se osjećaju kroz kraći radni staž, niža primanja i slabiju mirovinsku sigurnost”, upozorio je Arifagić.

Kao dio rješenja izdvaja veću dostupnost vrtića i ravnopravniju podjelu roditeljskih obaveza.

Šta mogu uraditi institucije i poslodavci

Arifagić smatra da bi institucije trebale osigurati redovno prikupljanje podataka o plaćama prema spolu, zanimanju, sektoru i radnom vremenu, uz efikasniju zaštitu radničkih prava.

Poslodavci bi, s druge strane, trebali preispitati sisteme određivanja plaća i uspostaviti jasne kriterije za napredovanje.

“Vrednovanje radnih mjesta treba se temeljiti na njihovim stvarnim zahtjevima, bez rodnih stereotipa”, poručio je.

Kada je riječ o razlikama između javnog i privatnog sektora, formalne platne ljestvice u javnom sektoru mogu smanjiti prostor za proizvoljne odluke. U privatnom sektoru veću ulogu imaju individualno pregovaranje i manje transparentni kriteriji.

Ipak, Arifagić upozorava da bez uporedivih podataka nije moguće zaključiti da javni poslodavci žene tretiraju bolje od privatnih. Jednake osnovne plaće ne znače nužno i jednake mogućnosti za napredovanje ili pristup beneficijama.

Globalni jaz i dalje veliki

Prema podacima ILO-a koje navodi Arifagić, žene na globalnom nivou zarađuju 18 posto manje od muškaraca.

U Evropskoj uniji jaz u prosječnim bruto satnicama smanjen je sa 16,2 posto u 2011. na 11,1 posto u 2024. godini.

“Napredak postoji, ali je spor. Nizak prosječni jaz ne znači automatski i ravnopravnost. Važan je pristup tržištu rada te struktura zaposlenih žena i muškaraca. Zato plaće moramo promatrati zajedno s mogućnostima zapošljavanja i napredovanja”, zaključio je Arifagić.