Alarm u BiH: Zbog vršnjačkog nasilja policija u školama interveniše više puta mjesečno

Vršnjačko nasilje među djecom i mladima u Bosni i Hercegovini poprima sve zabrinjavajuće razmjere. O ozbiljnosti situacije na terenu govori i podatak da je samo u jednoj osnovnoj školi na području Tuzle policija tokom proteklog mjeseca morala intervenisati čak tri puta. Zakonski i institucionalni mehanizmi za postupanje postoje, ali se postavlja pitanje koliko su oni zaista efikasni u praksi.

Kako bi se spriječili svakodnevni incidenti i rizična ponašanja, Omladinski resursni centar Tuzla pokrenuo je u školskim klupama inicijativu pod nazivom “Nasilje nije rješenje”.

Školsko okruženje sve je češće opterećeno psovkama, ismijavanjem, ogovaranjem, fizičkim i digitalnim maltretiranjem, te seksualnim uznemiravanjem. Stručnjaci upozoravaju da školsko nasilje namjerno i neopravdano nanosi štetu drugome, a opasnosti uzvraćanja istom mjerom svjesni su i sami učenici.

“Što se tiče nasilja, kada vas neko maltretira ili tako nešto, trebate se obratiti starijoj osobi, pedagogu, nastavniku ili razredniku jer oni to trebaju riješiti, a ne vi, kako ne bi došlo do nekog sukoba ili ozljeda”, rekla je Vanesa Omerović, učenica.

“To znači da, kada se jedan učenik potuče sa drugim, treći učenik ili učenica to prijave nastavniku ili razredniku”, dodao je Emir Pezić, učenik.

Iako škole imaju utvrđene protokole za postupanje u slučajevima nasilja, od ključnog je značaja preventivno djelovanje i uska saradnja nastavnog osoblja, pedagoških službi, roditelja i lokalne zajednice.

“Ja se u svojoj školi stalno trudim da se to suzbije, da ne dođe do toga. Kada dođe do nasilja, kasno je. Mi trebamo raditi, učiti djecu da poštuju jedni druge, da šire prijateljstvo i ljubav, da se baziramo na te pozitivne vrijednosti. Puno se u zadnje vrijeme priča o nasilju i tome nečem negativnom”, navela je Alma Ibišević, pedagoginja OŠ “Simin Han” u Tuzli.

“I ministarstvo je poduzelo niz mjera da se to spriječi i ublaži koliko je moguće. Mi nismo svemoćni. Međutim, dajemo sve od sebe da se to ne dešava. Nijednoj školi nije prijatno kad čuje da se nešto dešava i da neko ima običaj da to zataškava. Ne znam iz kojeg razloga bi to trebalo biti”, istakao je Senad Osmanović, direktor OŠ “Simin Han“ u Tuzli.

Kroz tješnju saradnju s obrazovnim ustanovama, roditeljima i nadležnim institucijama, Omladinski resursni centar nastoji uspostaviti efikasnije procedure koje bi prepoznale i spriječile nasilje prije nego što do njega dođe.

“Istina je, škole imaju svoje pravilnike, ali svi ti pravilnici se tiču toga da reaguju kada se već nešto dogodilo. Naš cilj je da probamo doći do toga da spriječimo da se situacije dogode, da oni usvoje pravilnike prema kojima će znati na šta da reaguju, kako da reaguju i da spriječimo nasilje u školama”, rekla je Mirela Biković Blagovčanin iz Omladinskog resursnog centra Tuzla.

Pored toga, programi usmjereni na razvoj komunikacijskih vještina pomažu učenicima da lakše prevaziđu nesporazume i izgrade zdrave međuljudske odnose, uprkos provokacijama s kojima se susreću.

“Ima nekih učenika kojima smeta kada nešto radite, iako vi radite dobro. Ako učiš, govori ti ‘šta učiš, zašto si luzer’ i tako to”, pojasnila je učenica Vanesa Omerović.

“Učenici trebaju da se druže, da se slažu, da pomažu jedni drugima. Kada imaš kontrolni iz historije, matematike, bilo čega, uvijek treba da se pomaže, da se priča, razgovara”, poručio je učenik Emir Pezić.

Precizni i objedinjeni zvanični podaci o broju slučajeva nasilja u bh. školskim ustanovama i dalje nisu javno dostupni. Ipak, prema zabrinjavajućim podacima UNICEF-a, svako treće dijete u Bosni i Hercegovini bilo je izloženo nekom obliku vršnjačkog nasilja, koje se s običnih uvrda i odgurivanja sve češće prelijeva u teže sukobe, pa čak i upotrebu oružja.