Sead Omeragić: Alija Izetbegović je u Dejtonu izvukao maksimum za BiH

Sead Omeragić, jedan od prepoznatljivijih bosanskohercegovačkih novinara i publicista, u razgovoru za “Avaz” govorio je o ratnim zločinima u Bijeljini, svjedočenju pred Haškim tribunalom, ulozi Alije Izetbegovića u pregovorima u Dejtonu, ali i aktuelnim političkim odnosima u Bosni i Hercegovini i regionu.

Omeragić je početkom aprila 1992. godine boravio u Bijeljini, gdje je svjedočio zločinima nad bošnjačkim stanovništvom. Svoja zapažanja objavio je u reportaži “Krvavi bijeljinski Bajram”, a kasnije je o događajima iz tog perioda svjedočio i pred Haškim tribunalom.

Svjedočenje protiv Miloševića i Krajišnika

Prisjećajući se dolaska u Bijeljinu, Omeragić je kazao da tada nije znao stvarne razmjere zločina nad Bošnjacima. U Sarajevu su, kako je naveo, imali informacije o 42 ubijene osobe, dok su mu kasnije stanovnici Bijeljine govorili da je broj žrtava bio tri puta veći.

Posebno mu je ostalo u sjećanju saznanje da su na gradskom smetljištu pronađena 24 tijela.

Omeragić je pred Haškim tribunalom svjedočio u procesima protiv Slobodana Miloševića i Momčila Krajišnika. Istakao je da je njegovo svjedočenje bilo jedan od početnih koraka u rasvjetljavanju zločina u Bijeljini.

Govoreći o svjedočenju protiv Miloševića, posebno je izdvojio izvještaj koji je general JNA Praščević predao Željku Ražnatoviću Arkanu.

Prema njegovim riječima, Tribunal je kroz presude utvrdio karakter rata protiv Bosne i Hercegovine, uključujući međunarodni karakter sukoba i umiješanost susjednih država. Omeragić smatra da su te sudske činjenice i danas predmet negiranja i pokušaja prekrajanja historije.

Kritikovao je i način na koji su domaći mediji pratili rad Haškog tribunala, ocjenjujući da se o njegovim presudama i značaju izvještavalo nedovoljno.

O Izetbegoviću i pregovorima u Dejtonu

Govoreći o ulozi prvog predsjednika Predsjedništva Republike BiH Alije Izetbegovića tokom rata i mirovnih pregovora, Omeragić je ocijenio da je u izuzetno teškim okolnostima za državu postignut maksimum koji se mogao ostvariti.

“Predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović je u najgorim godinama dobio pregovorima maksimum koji se mogao dobiti za državu Bosnu i Hercegovinu”, kazao je Omeragić.

Osvrnuo se i na pitanje naziva Republika Srpska, navodeći da je taj naziv u pregovore u Ženevi uveo David Owen, dok ga je Richard Holbrooke kasnije uključio u Dejtonski sporazum, pozivajući se na kontinuitet ranijih dogovora.

Govoreći o teritorijalnoj podjeli u omjeru 51 prema 49 posto, podsjetio je da je takav plan predložila Kontakt-grupa, koju su činile Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Francuska i Njemačka.

Omeragić je posebno ukazao na položaj probosanske delegacije tokom pregovora u Dejtonu. Prema njegovom opisu, delegacija Federacije BiH suočila se s podjelom nakon što je hrvatska strana, uz podršku tadašnjeg hrvatskog zvaničnika Jadranka Prlića, formirala zasebnu pregovaračku poziciju.

Takav razvoj događaja, smatra Omeragić, otežao je postizanje jedinstvenih stavova i dodatno oslabio pregovaračku poziciju probosanskog dijela delegacije.

Velikodržavni projekti i dalje predstavljaju prijetnju

Omeragić je govorio i o današnjim političkim odnosima u BiH i regionu, upozoravajući da se određeni obrasci iz devedesetih godina i dalje mogu prepoznati.

Pozvao se na poruke Alije Izetbegovića o važnosti snage i međusobnog jedinstva, ističući da nesloga može biti ozbiljan problem za državu.

“Moramo biti jaki. A da bi bili jaki, moramo biti složni. Poštujmo se. Nesloga može biti opasnija od embarga i agresije”, citirao je Omeragić riječi nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH.

Govoreći o aktuelnim političkim odnosima, spomenuo je Milorada Dodika i Dragana Čovića, ali i međusobna politička neslaganja probosanskih stranaka.

“Velikodržavni projekti neće nestati preko noći. Ako budemo jaki, ništa nam ne može biti problem”, poručio je.

Novinarstvo između društvenih mreža i dezinformacija

Omeragić se osvrnuo i na stanje savremenog novinarstva, ocjenjujući da tradicionalni mediji gube bitku s društvenim mrežama, ali da su pojedini portali i novinari pronašli način da djeluju i u tom prostoru.

“Pravo novinarstvo je uvijek na udaru, u opasnosti i podrazumijeva hrabrost”, istakao je.

Prisjetio se i ratnog perioda, kada su novinari bili izloženi ozbiljnim opasnostima, a neki su izgubili živote izvještavajući s ratišta. Posebno je spomenuo Sinišu Glavaševića i Ninu Ćatića.

Kritikovao je i način na koji su pojedini mediji u BiH prenosili informacije iz Beograda i Zagreba, uključujući tvrdnje o zločinima Armije RBiH i komentare o presudama Haškog tribunala.

Kao jedan od problema izdvojio je izjednačavanje sudski utvrđenih činjenica s neprovjerenim tvrdnjama.

“Dobar dio sarajevskih medija je bio objektivan i tretirao sve strane ravnopravno. Medijski rat izgubljen je bajagi profesionalno: Jednakim tretmanom laži i istine”, zaključio je Omeragić.