Hoteli, odmarališta i pumpe na Jadranu: Hoće li BiH konačno vratiti svoju imovinu?

Nova vlast u Bosni i Hercegovini naslijedit će i pitanje koje se već tri decenije ne rješava – povrat imovine koju su bh. preduzeća, sindikati, gradovi i institucije prije rata posjedovali u Hrvatskoj. Hoteli, odmarališta, benzinske pumpe, vile i zemljišta i dalje su izvan domašaja njihovih vlasnika, a međudržavni ugovor koji bi omogućio rješavanje ovog pitanja još nije potpisan.

Kada budu formirani novo Vijeće ministara BiH i novo Predsjedništvo, pred njima će se naći problem koji su prethodne vlasti uglavnom ostavljale po strani. Riječ je o imovini koja se najvećim dijelom nalazi na hrvatskoj obali Jadrana.

Na spisku su benzinske pumpe Energopetrola i Energoinvesta, hoteli Šipada i Hidrogradnje, robne kuće Agrokomerca, bolnica u Cavtatu, kao i stotine radničkih odmarališta od Dubrovnika i Gradca do Brača i Zadra. Dio tih objekata danas je zapušten, a neki se nalaze na izuzetno vrijednim lokacijama.

Ukupna vrijednost imovine nije precizno utvrđena. Procjene se kreću od nekoliko stotina miliona do više milijardi eura, a jedan od razloga za takve razlike jeste činjenica da BiH nikada nije napravila jedinstven registar svoje imovine u Hrvatskoj.

Pravni osnov postoji, ali ugovora nema

Pravni osnov za povrat imovine postoji još od 2001. godine, kada su države nasljednice bivše Jugoslavije u Beču potpisale Sporazum o pitanjima sukcesije. Njegov Aneks G predviđa da se imovina i stečena prava građana i pravnih osoba, kakva su postojala krajem 1990. godine, moraju priznati, zaštititi i vratiti.

Bivši pravobranilac BiH Ismet Velić istakao je da je imovina koju je Hrvatska imala u BiH uglavnom zaštićena i vraćena, dok se isto nije dogodilo s imovinom bh. preduzeća u Hrvatskoj.

Zagreb od početka zastupa stav da Aneks G sadrži opća načela te da se, kada je riječ o pravnim osobama, može primjenjivati tek nakon potpisivanja posebnog bilateralnog ugovora o imovinskopravnim odnosima.

Hrvatsko Ministarstvo državne imovine to je jasno poručilo u decembru 2018. godine.

“Budući da bilateralni ugovor s Bosnom i Hercegovinom nije sklopljen, ne može se ni razmatrati pitanje vraćanja imovine”, naveli su tada iz tog ministarstva.

Prema riječima Ismeta Velića, hrvatski sudovi su se godinama pozivali na isti argument prilikom odbijanja tužbi Pravobranilaštva BiH.

Imovina pod zabranom, objekti završavali u zakupu

Hrvatska vlada je još 1992. godine donijela uredbu kojom je zabranjeno raspolaganje imovinom bh. preduzeća. Od tada vlasnici nisu mogli slobodno prodavati niti obnavljati svoje objekte. U međuvremenu su pojedini objekti propadali, bili uzurpirani ili su mijenjali korisnike.

Dodatni problem nastao je nakon što je u junu 2018. godine stupio na snagu hrvatski Zakon o upravljanju državnom imovinom. Tim zakonom Hrvatskoj je omogućeno da imovinu koja od raspada SFRJ nije korištena daje u zakup na period do 30 godina, sve dok se pitanje sukcesije ne riješi.

Već prvi takav javni poziv, objavljen iste godine, obuhvatio je 15 objekata na Jadranu, od kojih je deset pripadalo preduzećima iz BiH.

Predsjedništvo BiH je u decembru 2018. jednoglasno zaključilo da Hrvatska krši Sporazum o sukcesiji. Ministarstvo vanjskih poslova BiH zaduženo je da o tome diplomatskom notom obavijesti generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, koji je depozitar sporazuma. Ipak, konkretnih pomaka u povratu imovine nije bilo.

Zašto dvije države ne mogu postići dogovor?

Hrvatska je ugovore o imovinskopravnim odnosima potpisala sa Slovenijom i Sjevernom Makedonijom, dok su pregovori s BiH više puta propali. Posljednji ozbiljniji pokušaj okončan je 2012. godine, kada je Republika Srpska tražila da ugovor obuhvati i stanarska prava građana, što Zagreb nije prihvatio.

Dio odgovornosti leži i u unutrašnjim problemima BiH. Država nema zakon o državnoj imovini ni centralni registar, a unutar zemlje ne postoji ni saglasnost o tome kome imovina pripada. Brojna preduzeća koja su nekada posjedovala objekte u Hrvatskoj više ne postoje, dok se njihova imovina vodi u pasivnom podbilansu kod entitetskih agencija za privatizaciju, odnosno Razvojne banke Republike Srpske.

Bez unutrašnjeg dogovora teško je odrediti ko bi u ime BiH pregovarao sa Hrvatskom i kakav bi mandat imao.

S druge strane, Hrvatskoj se ne žuri jer joj postojeći zakon omogućava upravljanje tom imovinom sve dok se ne postigne međudržavni dogovor.

U BiH postoje različita mišljenja o tome da li je poseban ugovor uopće potreban. Jedni smatraju da je Bečki sporazum dovoljan pravni osnov, s obzirom na to da ga je Hrvatska potpisala i ratificirala. Ismet Velić, međutim, smatra da je potrebno zaključiti bilateralni sporazum kojim bi se uredili imovinski odnosi i zaštitila prava svih vlasnika, uz princip reciprociteta.

Tadašnji šef pregovaračkog tima BiH za sukcesiju Muhamed Hasanović izjavio je u decembru 2023. godine, nakon sastanka država nasljednica u Skoplju, da BiH najveći broj neriješenih pitanja iz Aneksa G ima upravo s Hrvatskom.

Pojedini vlasnici sami pokušavaju vratiti imovinu

Dok se čeka reakcija države, pojedini vlasnici pokušavaju svoja prava ostvariti kroz hrvatske sudove.

Sarajevsko preduzeće “Vodovod i kanalizacija” početkom oktobra preuzelo je posjed ljetovališta “Jahorina” u Srebrenom kod Dubrovnika, čija je vrijednost procijenjena na više od tri miliona eura.

Energoinvest je u oktobru uspio ishoditi odluku Trgovačkog suda u Zagrebu prema kojoj taj sud u roku od godinu dana mora odlučiti o sporu koji kompanija vodi još od 2016. godine. Predmet spora je 15 benzinskih pumpi i dvije poslovne zgrade. U Energoinvestu procjenjuju da vrijednost imovine i potraživanja prelazi 100 miliona eura, dok će konačan iznos biti utvrđen vještačenjem i sudskom odlukom.

I Grad Zenica pokušao je riješiti pitanje svoje imovine. U septembru je objavljeno da Grad raskida predugovor o prodaji odmarališta Duće kod Omiša. Kupac je ponudio 5,2 miliona eura, ali zabrana raspolaganja nije ukinuta ni nakon dvije godine. Gradonačelnik Fuad Kasumović najavio je zbog toga tužbu protiv Hrvatske.

Ovi primjeri pokazuju da je pojedinačnim postupcima moguće ostvariti određene pomake, ali i da svaki vlasnik mora samostalno voditi dugotrajne sudske sporove.

Imovinu koja se vodi u pasivnom podbilansu, međutim, nema ko zastupati osim države. Bez ozbiljnog angažmana institucija i dogovora s Hrvatskom, vrijedni objekti i zemljišta mogli bi još dugo ostati pod zabranom raspolaganja, u tuđem zakupu ili prepušteni propadanju.