Suze i emocije: Pročitajte oproštajno pismo Cristiana Ronalda od Portugala!

Jedan od najboljih fudbalera u historiji ovog sporta, Cristiano Ronaldo, donio je zvaničnu odluku kojom se oprašta od nastupa za nacionalnu selekciju Portugala. Ova vijest stiže svega mjesec dana nakon otvorenog neslaganja sa selektorom Jorgeom Jesusom, poslije kojeg je privremeno napustio tabor reprezentacije.

Debitantski nastup u dresu sa državnim grbom upisao je davne 2003. godine, dok je tokom dvadeset trogodišnje reprezentativne putanje osvojio titulu prvaka Evrope 2016. godine, te trofeje u Ligi nacija u sezonama 2019. i 2025. godine, ostavivši neizbrisiv trag u svjetskom fudbalu.

U svom emotivnom obraćanju javnosti, koje je prenio putem zvaničnih kanala na društvenim mrežama, Ronaldo je naglasio da je došlo vrijeme da preda kapitensku traku i dres budućim generacijama, zahvalivši se saigračima, stručnom štabu, porodici i cjelokupnom narodu na neizmjernoj podršci tokom više od dvije decenije igranja za domovinu.

“Portugalskom narodu, došao je dan da vratim dres i kapitensku traku reprezentacije koja pripada svima nama. Nikada nisam osjećao da je isključivo moja, ali sam 23 godine imao privilegiju i odgovornost da je nosim, branim i vodim sa sobom na stadione širom svijeta. Danas je došao trenutak da je predam budućnosti. Nije to bila laka odluka, jer se neke odluke ne donose samo glavom. Donose se i srcem. Završavam put koji je počeo u augustu 2003. godine i zauvijek mi promijenio život.

Kada se osvrnem i pomislim na sve što sam doživio s reprezentacijom, ne vidim samo utakmice, golove, rekorde ili trofeje. Vidim ljude. Vidim iseljenike koji su se na 90 minuta osjećali malo bliže Portugalu. Vidim milione Portugalaca koje nikada nisam lično upoznao, ali su postali dio mog života. Jer, na kraju krajeva, nogomet je mnogo više od igre. Nogomet su ljudi.

Tokom cijele karijere u reprezentaciji uvijek sam pokušavao preći svoje granice. Želio sam pobjeđivati, želio sam biti najbolji, želio sam pisati historiju. Uvijek sam bio zahtjevan prema sebi, uvijek sam želio više, uvijek sam vjerovao da možemo dalje i dao sam sve što sam imao za ovaj dres. Bilo je savršenih popodneva i noći, pobjeda koje nikada neću zaboraviti i poraza koje i danas boli sjetiti se. I ja sam griješio. I ja sam patio. Bilo je trenutaka kada portugalskom narodu nisam mogao dati ono što je toliko želio. Ali nikada nisam odustao i nikada nisam prestao osjećati ponos što predstavljam Portugal.

Kroz ove godine naučio sam nekoliko vrlo jednostavnih stvari: golovi dolaze i prolaze, trofeji završe u muzejima, rekordi se na kraju obore, ali postoji nešto što vrijeme nikada ne može izbrisati, a to je mjesto koje imam u srcima ljudi. Ako sam vas ikada usrećio, ako vas je neki moj gol natjerao da zagrlite nekoga, zaboravite brigu ili budete ponosni na našu zemlju, onda je sve vrijedilo. Jer i to znači biti Portugalac. Zajedno patimo, zajedno se dižemo, ponovo vjerujemo. Portugalu će uvijek trebati mladi koji sanjaju, igrači koji nikada ne odustaju i nove generacije koje vjeruju da je moguće stići tamo gdje niko prije nije stigao. Jer zemlja koja i dalje stvara nove heroje je zemlja koja nikada ne prestaje vjerovati u sebe.

Saigračima iz reprezentacije želim ostaviti posebnu poruku. Hvala vam za svaki sprint, svaki zagrljaj, svaku raspravu, svaki trenutak tišine prije izlaska na teren, svaku pobjedu koju smo zajedno slavili i svaki poraz koji nas je učinio jačima. Imao sam privilegiju da budem vaš kapiten, ali nijedan kapiten ne hoda sam, i svi ste vi dio moje priče.

Svim trenerima, direktorima, ljekarima, fizioterapeutima, ekonomima, članovima stručnog štaba i mnogim ljudima koji su radili sa mnom svih ovih godina, hvala vam. Mnogi od vas nikada se nisu pojavili na fotografijama, ali bez vas nijedna od tih fotografija ne bi bila moguća. Mojoj porodici, hvala vam što ste dijelili ovaj san sa mnom i što ste razumjeli odsustva, žrtve i trenutke kada je reprezentacija morala zauzeti prostor koji je pripadao i vama. Ako sam stigao ovako daleko, to je zato što smo uvijek hodali ruku pod ruku.

A portugalskom narodu, svakom Portugalcu širom svijeta, želim reći još jednu, posljednju stvar. Postoji slika koju ću uvijek nositi sa sobom: trenutak kada počne himna. Pogledam oko sebe i vidim saigrače, tribine, djecu, majke, očeve, djedove i nane, Portugalce koji su putovali izdaleka samo da bi bili tu. U tim trenucima prestajemo biti različiti. Nema klubova, nema boja, nema klasa, nema zanimanja, nema mišljenja. Postoji samo jedna strast: Portugal. To je osjećaj koji ću nositi sa sobom do kraja života.

Danas se moj put na terenu s reprezentacijom završava. Odlazim uzdignute glave, ponosan na put koji sam prošao i svjestan da sam dao sve što sam imao za Portugal. Ali nikada neću prestati biti jedan od vas. I dalje ću patiti, uzbuđivati se i slaviti svaku portugalsku pobjedu, baš kao i uvijek. Proveo sam život radeći da postanem najbolji igrač na svijetu, a danas shvatam da je moja najveća pobjeda bila to što sam zaslužio čast da predstavljam najbolju zemlju na svijetu.

Hvala vam za ovih 23 godine. Hvala vam što ste vjerovali u mene. Hvala vam što ste mi dozvolili da živim san koji je počeo kada sam bio dječak na Madeiri koji trči za loptom. Dres s brojem 7 ostaje, ali ponos što sam ga nosio bit će zauvijek moj. Portugal će uvijek biti dio mene. Zauvijek”, poručio je Ronaldo u pismu koje je čitao na svojim zvaničnim kanalima na društvenim mrežama.

Podsjećanja radi, nakon nedavnog incidenta sa selektorom Jesusom, Ronaldo je kažnjen tromjesečnom suspenzijom i novčanim iznosom od 255 eura, zbog čega se može reći da se od reprezentativnog dresa oprostio u donekle specifičnim i burznim okolnostima. U svojoj bogatoj reprezentativnoj karijeri, nastupajući još za klubove poput Manchester Uniteda, Juventusa, Real Madrida, Sportinga i Al-Nassra, zabilježio je ukupno 234 zvanična nastupa i postigao nestvarnih 146 pogodaka za Portugal.