Cijene povećanju plate prirede svečani doček: Ko je radnicima ukrao povišicu?

Najave o većim platama stižu sa svih strana, ali ostaju pitanja kada i koliko će radnici dobiti i koliko će im od toga ostati nakon svih poskupljenja u 2026.

Plate će rasti u cijeloj Bosni i Hercegovini. A možda i neće?! Ako i hoće, za koliko to? Minimalno, simbolično, tek onako…?! A onda na scenu stupaju cijene, uvijek spremne da svakom povećanju plate prirede svečani doček, pa da je odmah isprate iz novčanika. Radniku ostaje samo da se pita je li povećanja uopće bilo.

Diploma i posao

U Federaciji BiH minimalna plata jednaka je za sve radnike, dok u RS-u ona zavisi od stručne spreme i složenosti poslova na radnom mjestu.

– Ako bi minimalna plata bila 1.500 maraka, onda bi to bilo potpuno nešto drugačije. To je za osnovnu školu. Za srednju bi bila 1.700, za višu 1.800, za visoku 1.900… i to je nešto što će Sindikat predlagati da se riješi na takav način, rekao je Samir Kurtović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH.

Ekonomski analitičar Igor Gavran smatra da povećanje minimalca bez rasterećenja poslodavaca nije realno, odnosno mnogim firmama će biti teško izvodljivo, uz niz negativnih efekata na ekonomiju, uključujući i rast inflacije.

NASTAVAK VIJESTI ISPOD OGLASA

– Ali, uz odgovarajuće rasterećenje u porezima, doprinosima i drugim opterećenjima ukupne cijene rada može biti i izvodljivo, uz bitno umanjenje negativnih efekata. Međutim, sve je to gubljenje vremena i nema svrhe ako se ništa ne čini na smanjenju troškova života. Ako se samo dekretima povećavaju plaće, a troškovi života rastu još brže, onda radnici na kraju nemaju koristi, poslodavci imaju značajnu štetu, a sutra slijedi novi zahtjev za povećanje i tako u krug. Minimalna plaća se mora povećavati u skladu s rastom troškova života, odnosno realne vrijednosti rada, ali ona bi trebala biti izuzetak, a ne najčešća plaća. Ona bi se trebala odnositi samo na početnike i najmanje obrazovane i stručne radnike koji obavljaju najjednostavnije moguće poslove s najnižom vrijednosti, rekao je Gavran za naš list.

Dodaje da logika različitog nivoa minimalne plaće za različit nivo obrazovanja može imati smisla jedino ako se vezuje za tip radnog mjesta, a ne samu stručnu spremu radnika.

– Naime, u BiH imamo obilje privatnih ustanova koje sebe nazivaju univerzitetima, gdje se diplome prodaju kao na pijaci. Ako bismo obavezali poslodavca da svakom radniku mora isplatiti višu plaću zbog određene diplome koju pribavi (a koja može biti i kupljena i lažna) bez obzira na to da li je na radnom mjestu čistačice ili inžinjera, to bi bilo suludo. Mogli bismo imati dva konobara ili dvije kasirke sa drastično različitim plaćama koji obavljaju iste poslove za koje objektivno ne treba više od osnovne škole. Složeniji posao veće vrijednosti, koji logički zahtijeva i više obrazovanje, mora biti plaćen više, ali to ne smije značiti da radnik na bilo kojem radnom mjestu, ako pribavi diplomu, mora odmah dobiti drastično povećanje plaće. To nije samo pitanje održivosti, nego zdravog razuma, kaže Gavran.

Radnici su se naslušali obećanja, ekonomskih prognoza i upozorenja. Itekako prate šta se dešava u zemlji, a stavovi su im različiti. Jedni upozoravaju: veći minimalac, veća inflacija, nova poskupljenja. Drugi poručuju da se već 30 godina ponavlja ista priča o tome kako nema prostora za veće plate. Treći pitaju kako je moguće da deset godina školovanja više vrijedi tek nekoliko stotina maraka. Ima i onih koji smatraju da se teret povećanja ne smije prebacivati samo na poslodavce, već da je vrijeme za smanjenje doprinosa i poreznih opterećenja.

Najniža plata u Republici Srpskoj trebalo bi da bude povećana do kraja ove godine, ali predstavnici Vlade, sindikata i poslodavaca još nisu usaglasili iznos povećanja, a razgovore će nastaviti sredinom novembra.

– Ja se nadam da ćemo mi u Republici Srpskoj 2027. godinu dočekati s višim najnižim platama i to značajno višim. Jer, ovo što sad imamo, znači raspon plata je od 1.000 do 1.450 maraka, stvarno nije dovoljno da radnik uopšte preživi ili da prehrani sebe i svoju porodicu, a kamoli da pričamo o nekom pristojnijem, dostojanstvenijem životu. Mi ne želimo plate koje će samo pokriti inflaciju. Znači, ako mi povećamo koliko je inflacija ili porast troškova života, mi smo onda na nuli ili smo čak i u minusu, rekao je predsjednik Saveza sindikata RS-a Goran Stanković.

Pritisak poslodavaca

Poslodavci smatraju da bi eventualno povećanje troškova rada iznad mogućnosti privrede trebalo pratiti smanjenje poreza i doprinosa, a otvoreno je i pitanje poreskih olakšica, zbog čega će u nastavak razgovora biti uključeno i Ministarstvo finansija RS-a.

– S jedne strane imate odliv radne snage i deficit koji se već manifestuje u ozbiljnom obimu, a s druge situaciju da ti radnici djelimično i odlaze zbog toga što su niže zarade u odnosu na zemlje u koje emigriraju, rekao je profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Predrag Mlinarević.

Prema njegovom mišljenju, prilikom određivanja minimalne zarade, potrebno je istovremeno uzeti u obzir troškove života i kretanje produktivnosti.

Kako je ovo bila izborna godina, veliki broj uposlenih u javnom sektoru protestima je izborio rast primanja, dok radnike u realnom sektoru niko ništa i ne pita.